I umetnička i nacionalna misija
Jure Pengo, Borba, 10. 4. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
NAŠI U SVETU
I umetnička i nacionalna misija
Tri decenije neprekidnog rada Stalnog slovenskog gledališča u Trstu
Stalno slovensko gledališče u Trstu proslavilo je ovih dana tri decenije neprekidnog rada. Proslava je bila intimna po svom spoljnjem izgledu, ali je prisustvom uglednih predstavnika tršćanskog političkog i kulturnog života, kao i gostiju iz Slovenije, zapravo pokazala koliki se značaj pridaje misiji pozorišta slovenačke manjine u Italiji.
Trst je pre prvog svetskog rata bio, pored Ljubljane, najjače središte slovenačke kulture. Baš u Trstu su domaće, profesionalne grupe izvodile Cankareve drame prvi put pre nego u Ljubljani ili drugim mestima Slovenije. Ali posle prvog svetskog rata Trst postaje najjače uporište fašista. Još 1920. godine, znači dve godine pre dolaska fašizma na vlast, bio je spaljen Narodni dom, zgrada u kojoj je bilo kulturno i političko središte Slovenaca u Italiji. Paljenje te zgrade bilo je prvi negoveštaj da će se fašizam svim sredstvima boriti protiv Slovenaca u tim krajevima i da će onemogućiti svaku njihovu delatnost, pre svega kulturnu. Mračna predviđanja obistinila su se do te mere, da su posle nekoliko godina fašisti rasturili čak i ilegalne slovenačke pozorišne grupe, koje su se posle prvih udaraca pojavljivale u predgrađima Trsta. Slovenci u Italiji utonuli su u potpuni kulturni, a time i nacionalni mrak.
Obnovljena slovenačka reč
Zbog toga je razumljivo što su tršćanski Slovenci u narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda zapravo našli mogućnost i svog oslobođenja, i nacionalnog i kulturnog. Pri 9. korpusu, koji je delovao na Primorskom, formirala se već 1943. godine pozorišna grupa, sastavljena - pre svega od boraca iz ske, i goričke pokraj, «ršćane u kojem bi se mogla skoncen- natrisam sna sekulk- je u stvari posle više od 20 godina fašističke torture obnovila slovenačku reč na improvizovanim scenama oslobođene teritorije. Ta pozorišna grupa je umarširala među prvima u oslobođeni Trst, maja 1945. i uz poslednje pucnje Nemca izvela partizanske skečeve.
Rodila se tada ideja o obnavljanju stalnog slovenačkog pozorišta. Borci pozorišne trupe, koji su u međuvremenu odložili oružje, bili su inicijatori tog posla. Ali već pri formiranju ansambla i s prvim predstavama počele su teškoće koje su pratile rad tog pozorišta sve do danas. Pošto su Slovenci u Trstu posle spaljivanja Narodnog doma oskudevali u prostoru, bili su prisiljeni da traže pogodne dvorane. Saveznička vojna uprava je, međutim, svim snagama pokušavala da ometa rad pozorišta, pre svega na taj način što nije odobravala molbe za izvođenje predstava u pojedinim dvoranama.
PROŽIMANJE KULTURA DVAJU NARODA: scena iz predstave „Dve obale“ s kojom će slovenački teatar iz Trsta gostovati ovog meseca u Novom Sadu i Zemunu
Posle Londonskog memoranduma napokon se našla mogućnost za izgradnju novog doma, koja osvetna delatnost Slovenaca u Trstu. Kulturni dom je otvoren 1964. godine, i izgledalo je da je time rešena bar jedna teškoća. Velikim i savremeno građenim domom dobio se bar krov, iako je on suviše malen da bi mogao primiti svu delatnost Slovenaca u Trstu. Međutim, i pored toga postao je srce kulturne i nacionalne delatnosti čitave nacionalne zajednice u Italiji i, pre svega, sedište pozorišta.
Do danas — bez pravnog statusa
Ali, nedaće pozorišta time ipak nisu bile rešene. Sve do danas italijanske vlasti nisu pravno priznale njegovo postojanje. To ima s jedne strane politički značaj, a s druge, što požrtvovani kolektiv još više pogađa - i finansijski. U Italiji naime postoji zakon da sva pravno priznata pozorišta primaju i godišnju dotaciju iz državne blagajne. Apsurdna je činjenica da je takav status dobilo Italijansko pozorište u Trstu, koje je formirano nekoliko godina posle Stalnog slovenskog gledališča. Sada se Ministarstvo za kulturu u Rimu pravda time da prema unutrašnjim zakonima takav status nije moguće odobriti dvema pozorišnim kućama u istom gradu. Sasvim se zanemaruje činjenica da je reč o pozorištima koja predstavljaju kulturu dvaju naroda.
Uistinu, sada posle potpisivanja jugoslovensko-italijanskih sporazuma pokazuje se nešto više inicijative da se pitanje pravnog statusa slovenačkog pozorišta konačno reši. Ali već sada kad se upravo završava jubilarna sezona, ljudi u kolektivu pitaju se šta će biti sa sledećom. Da li će moći da je započnu? Kolektiv pozorišta, u kojem još uvek rade petorica ljudi koji su bili i pre tri decenije njegovi protagonisti, već dve godine dobija platu u visini od 80 odsto primanja. Svojom istrajnošću u pozorištu njegovi članovi su više nego dosledno dokazali koliko cene rad i značaj te ustanove, koja je u tri protekle decenije postavila 263 premijere, izvela 4.200 predstava i zabeležila posetu milion i po gledalaca.
Nada za konačno rešenje
U uslovima u kojima živi manjina, funkcije njezinog pozorišta su brojnije od teatara koji rade u svom nacionalnom i državnom miljeu. Pored umetničkog faktora, kod ovog pozorišta odlučujuća je njegova nacionalna misija. Ta misija je često značajnija od umetničke, iako se Slovensko gledališče u Trstu može pohvaliti sa nekoliko izvanrednih umetničkih dostignuća, priznatih i od strane međunarodne kritike.
Pozorište manjine je u neku ruku i most zbližavanja i prožimanja kultura dvaju naroda. Brojnim gostovanjima u italijanskoj sredini, slovenačko pozorište je obavilo i tu funkciju. Predstavama u širem kulturnom prostoru Jugoslavije, ne samo Slovenije, Pozorište je pronelo istinu o postojanju i životnim uslovima manjine u Trstu, a s druge strane organizovanjem brojnih gostovanja pozorišta iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, omogućilo je upoznavanje slovenačke i italijanske publike Trsta i drugih mesta sa stvaralačkim dostignućima jugoslovenskih teatara.
U svim tim okvirima treba tražiti ulogu ovog pozorišta, koje će, nadajmo se, posle velikog društvenog preobražaja koji doživljava Italija i posle priznavanja uloge manjina naići na veću podršku za nastavljanje i proširenje svog rada.
Jure Pengo
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Gledališče Refleksija in publicistika
- Producenti
- SSG Trst
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-04-10-15_799-6