Na Pozorju i oko njega
Glas omladine, 29. 4. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
POZORIŠTE
NA POZORJU I OKO NJEGA
Ovaj dvadeset i prvi susret jugoslovenskih pozorišta u znaku Sterijinog imena, počeo je i završio se „Ženidbom i udadbom«. Čast prvog nastupa pripala je ansamblu Somborskog pozorišta, ali i radost dodele nagrada. »Ženidba i udadba Jovana Sterije Popovića u režiji Dejana Mijača osvojila je dvanaest, od toga pet nagrada zvaničnog žirija: za predstavu u celini, za režiju, za scenografiju i za glumačka ostvarenja Nadežde Bulatović i Katice Želi. Znači li to da je za toliko bolja ili su ostale toliko slabije? To jednostavno znači da su se u njoj srele, i pored nedostataka kojih ima, komponente dobrog pozorišta više nego u bilo kojoj drugoj predstavi«, smatra Jovan Milićević, predsednik žirija. Sterijine nagrade za glumačka ostvarenja dobili su još i Ružica Sokić, Mija Aleksić i Maks Furijan. Nagrada za kostimografiju pripala je Radi Petrov Malikić za kostimska rešenja u predstavi Dramskog teatra iz Skopja, a vanredna Sterijina nagrada Ljubiši Ristiću za režiju predstave »Igrajte tumor u glavi i zagađenje vazduha«. Sterijine nagrade za tekst, savremenu dramatizaciju i scensku adaptaciju, kao i nagrada Sterijinog grada za tekst savremene komedije nisu dodeljene.
Videli smo, podsetimo se, i »Dve obale« Stalnog slovenskog gledališča iz Trsta večnoj temi nepremostivosti dveju obala, iskazanu nimalo svežim, brehtovskim pozorišnim jezikom. Skopska predstava »Kako vam drago...« nije uspevala da dokument o diktatorstvu pretvori u metaforu o njemu i pored snažnih scenskih efekata. »Čudo u Šarganu« je obogatilo Pozorje izvrsnim glumačkim ostvarenjima, jednim od boljih tekstova, ali osiromašilo nemoćnom režijom koja nije uspela da savlada pojedina pesnička mesta sama sebi potrebna i dovoljna.
> Igrajte tumor u glavi« pisca Dušana Jovanovića, reditelja Ljubiše Ristića i ansambla Slovenskog ljudskog gledališća iz Celja otkrovenje je i za one koji su predstavu napustili.
Njeno polazište je mrtvo pozorište, ono koje još živi i koje živimo, a njegovo ishodište snažna metafora o pozorištu koje više ne može da se ogradi od živog i od života. Ali, ubedljivost u negiranju starog pozorišta mnogo je manja u kreiranju novog. Biser predstave >Zvono za našeg profesora« po tekstu Vaska Ivanovića, u režiji Bore Grigorovića bio je Mija Aleksić. Anegdotska okosnica o tome da pričajući o mrtvima i bivšim govorimo o živima i sadašnjima, nedovoljno je dramski razvijena, a jedna od najslabijih scenografija ovogodišnjeg Pozorja nije omogućila Ivanovićevom tekstu da pređe okvire lokalnog.
Umesto zaključka: Bilo je to pozorje bez savremenog domaćeg teksta. Pozorje dobrih glumačkih ostvarenja i vlasti reditelja. I ne slabije od prošlog.
Na sceni Sterijinog pozorja gostovao je prvi put jedan ansambl iz inostranstva i počeo tradiciju da se na njemu svake godine prikaže tekst domaćeg autora u izvođenju stranog ansambla. Ansambl akademskog pozorišta »Jevgenij Vahtangov bio je, za puni pozorišni doživljaj, onemogućen, pre svega, novosadskom scenom, za trećinu, i salom; za polovinu manju od moskovske. Fabijan Šovagović govorio je monolog »Đuke Bregovića«, sam na sceni osvetljenoj svetlošću, u iskonskom susretu čoveka i pozorišta. Bio je gost Sterijinog pozorja kao pobednik zemunskog Festivala monodrame i pantomime, a Mladinsko gledališće iz Ljubljane, kao pobednik Festivala malih i eksperimentalnih scena, prikazalo je predstavu »Žrtva mode bumbum«, u čast nagrađenih Narodno pozorište iz Zenice prikazalo je predstavu »Vir«, nesvakidašnju sagu o čovjeku«.
Bilo ih je više nego na bilo kojem ranijem Pozorju. Cankarevo pozorište, Dramsko delo Ivana Cankara, Cankarevo veče i film »Idealist« spasli su čast Pozorja u obeležavanju stogodišnjice rođenja Ivana Cankara. Oko šezdeset učesnika Simpozijuma pozorišnih kritičara i teatrologa razmenili su mišljenja na temu »Teatar i publika«. Na skupu Saveza pozorišnih kritičara i teatrologa Jugoslavije za predsednika je izabran Petar Selem. Na Susretu mladih, posvećenom pedagogici glume, na žalost nije bilo studenata sa zagrebačke Akademije. Kao nešto novo i nešto sveže, u programu Tribine mladih prikazano je devet predstava. Tri predstave reprizirane su u radnim organizacijama, a Ljuba Tadić je monolog Prote Mateje Nenadovića govorio i u novosadskom zatvoru. Pozorje je bilo svuda.
Nikad okruglastiji i zaobljeniji, ili kako reče reditelj Dimitrije Đurković, nikada na njemu više navijačkih beseda. Utvrđeni red govornika, čak ista opšta mesta«, iste fraze. Dijaloga je bilo tek poslednjeg dana, kada se o nagradama, ako ne znalo, ono bar slutilo.
Jugoslovenske pozorišne igre već 21. godinu opravdavaju značaj vrhunske jugoslovenske kulturne manifestacije. Ove godine bilo je akreditovano oko osamdeset novinara, ali ih je mnogo manje dobilo karte. Pres centar ostao je obećanje za naredno Pozorje. Za prijeme na otvaranju i zatvaranju Pozorja i izlet u sredini, novinari su saznali iz Biltena, jednog od najboljih u biografiji Igara. Na prijem organizovan u čast nagrađenih, sa teškom mukom su u salu »Varadina« ušli nagrađeni. Novinari su ostali napolju; informisati objektivno, više nije bilo potrebno.
63. R.
Ta članek še ni bil pregledan.
- Producenti
- Slovensko mladinsko gledališče SLG Celje SSG Trst
- Uprizoritve
- ŽRTVE MODE BUM - BUM, Jovanović, 1975 IGRAJTE TUMOR V GLAVI IN ONESNAŽENJE ZRAKA, Ristić, 1976
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-04-25-30_799-11