Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Sa muzičke scene Narodnog pozorišta

Politika, 21. 5. 1976

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
ČETVRTI MUZIČKI ALBUM: PARALELNO SA MODERNOM Sa muzičke scene Narodnog pozorišta Licitarsko srce (premijera u Beogradu 1927). Reditelj Margarita Froman, scenograf i kostimograf Maksimilijan Vanka 15. Preplitanje raznih ideološko-estetskih stavova, tako dinamično u muzici našeg veka, nije mimoišlo ni muzičko-scenska dela, operu i balet. Mada su oživljavanjem tradicije stvorena mnoga remek dela, ove forme su pošle svojim putevima. Na muzičku scenu je stupio čovek našeg vremena, sa svojim problemima uznemirene psihe, složenim odnosima u potrošačkom društvu, potrebom za stalno novim saznanjima, aktivnostima... Čovek okružen automatikom sveta mašina, često otuđen od svoje sredine, željan lake zabave i društvenih priznanja... Opera i balet nalaze se danas usred svoje najburnije istorije, kao pravo ogledalo našeg vremena. U fazi koja je rodila i druge slične forme — mjuzikl, rok-operu, muzičku komediju, radio i TV-operu. Opere i baleti velikana Moderne često su izvođeni i na jugoslovenskim scenama. Kako je put opere kao samostalne institucije bio kratak pre našeg veka (počeci u Zagrebu 1870, u Ljubljani 1892, a u Beogradu tek od 1920), a o samostalnijem životu baleta se može govoriti tek posle prvog svetskog rata, ipak se ovi žanrovi brzo uključuju u savremena repertoarska zbivanja. Za moderan muzičko-scenski repertoar na beogradskoj sceni zasluge pripadaju brojnim dirigentima, počev još od 1920: I. Brezovšeku, K. Baranoviću, L. Matačiću, P. Miloševiću, J. Banduru, O. Danonu, D. Miladinoviću, K. Babiću i B. Pašćanu. Do danas su doživele prva izvođenja opere Jenufa (1928, ove godine obnovljena) i Kaća Kabanova (1956) Leoša Janačeka; Katarina Izmajlova (1937) Šostakoviča; Konzul (1953) Menotija; Zaljubljen tri naranče (1959) i Kockar (1961) Prokofjeva. Mnogo je veći broj baletskih premijera, rasutih još od 1927, od prvog izvođenja jednog modernog dela, Debisijevog baleta Igre: Žar ptica, Petruška, Vilin poljubac i Orfej (Stravinski), Dafnis i Kloe, Bolero (Ravel), Hajduci (Šimanovski), Romeo i Julija, Pepeljuga (Prokofjev), Susret u Luisvilu (Žak Iber), Rođendan infantkinje (Volfgang Fortner), Ondina (Hans Verner Hence) i dr.
Opomba
Balet;
Oznaka arhivskega gradiva
1976-05-19-24_799-16
Javi napako na oder@slogi.si.