Leta našeg nemirenja
Dragan Belić, Borba, 24. 7. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
UOČI 23. FESTIVALA U PULI
ŠANSA ZA PRAVU, ISPRAVNU KRITIKU: scena iz filma Mate Relje „Vlak u snijegu“
Leta našeg nemirenja
Nisu retki ljudi koji misle da će ovogodišnji filmski susret, koji počinje u ponedeljak, biti još jedan dokaz vitalnosti njegove da nemirom pomiruje krajnosti naše kinematografije
Jugoslovenski filmski kritičari odavno su utvrdili da je Pulski Festival, kao nacionalna smotra najnovije domaće produkcije, svojevrsno suočavanje. Razume se, prvenstveno je to suočavanje sa trenutkom jugoslovenskog filma, ali istovremeno, u daljem sledu činjenica, i sa našom filmskom praksom koja svake godine, upravo u Puli, dobija posebna tumačenja. Nije, onda, teško uočiti da je taj susret u drevnoj Areni najveća i najznačajnija tribina jugoslovenske kinematografije, onaj centralni dijalog autora, publike i kritike, u kojem je sve podređeno baš filmu, njegovim vrednostima i sudu o njemu.
Neprijatnosti takvih suočavanja, kojih je minulih godina doista bilo u izobilju, uvek su počivale na činjenici da je Pula rušila mnoge iluzije, da se upravo tu demistifikovalo sve ono što je svojim spoljnim sjajem pretilo da odvede dijalog izvan filma samog, na stranputicu uveseljavanja onih koji su mu odricali bilo kakvu vrednost. U Puli su, dakle, te neizbežne mistifikacije jugoslovenskog filma postajale vidljivije samim tim što su filmovi sami pružali šansu da se o njima govori upravo onako kako to zahtevaju principi jedne prave i ispravne kritike, bez obzira sa kojih strana ona dolazila.
Prilika i za one druge
Ili, s druge strane, sam festival nudio je, u izvesnim svojim trenucima, priliku onima koji su u njemu želeli da vide prilježnu atrakciju za svakovrsne egzibicije. Večni sukobi oko odluka žirija, povređeni ponosi, plamsaji sujete i zaricanje u istoriju koja će ispraviti sve nepravde postali su sastavni deo jednog nesvakidašnjeg festivalskog kolorita što je pulskoj smotri, u nekim očima, moglo dati odlike ne baš posve definisanog vašara iluzija i taštine. Srećna je pak okolnost što se ta spektakularnost gubila već pri prvim oštrijim kritikama, i što je uporedo sa zamiranjem one bučne festivalske atmosfere ustupala mesto jednom razumnom rasuđivanju o svemu onome što je Pula nudila.
Leta našeg nezadovoljstva, onako kako ih je predstavljala Arena u poslednjih nekoliko godina, uvek su bila prožeta žalopojnim jadikovkama nad teškom i mučnom sudbinom domaćeg filma. Dugo su nakon susreta u Vespazijanovom zdanju odjekivali ti lamenti da bi bili zaboravljeni već pred navalom novih obećanja, silnih najava i uzvišenih nadanja. Pulski dijalog je potpuno zamirao, okretali smo se drugim stvarima, da bi već u proleće ponovo počinjale priče o nadanjima i razočarenjima, mogućim uspesima i neizbežnim neuspesima, kako bi se u ovo letnje vreme stiglo do toga da će u Puli, i ove godine...
Taj pulski krug zavaravanja protezao se, eto, sa godinama naših letnjih lamentacija nad gorkom istinom koja nikad nije isključivala onu već tradicionalnu reč jugoslovenskog filma - "kriza". Usamljeni optimistički tonovi i upozorenja da jedna mala kinematografija ne može stvoriti godišnje više od par doista vrednih ostvarenja gubili su se pred onim bučnim raspravama o neslućenim mogućnostima, bez obzira što su te prilike izgledale krajnje maglovite i nejasne, dok se ne utvrde neke istine o značaju, funkciji i vrednostima ponuđenih ostvarenja.
A u Puli, „i ove godine"? Upućeni napominju da će ovogodišnji pulski dijalog biti argumentovaniji, dublji, sadržajniji. Reč je, naravno, samo o razgovorima koje će voditi filmski radnici i kritičari, dakle o raspravama koje nas ovih dana očekuju. Sigurno je da će taj dijalog zavisiti od vrednosti filmova koje ćemo videti, od ostvarenja koja će žiri ceniti, i nije teško pretpostaviti da one svakidašnje jadikovke i ovoga puta neće izostati.
Nada u dobru polemiku
Valja ove godine u Puli očekivati polemičnost i oštriju kritiku. Nada je da ta polemika neće biti onako beskrvna, neargumentovana, jalova kao ranijih godina, već da će dijalog biti podređen jednom ispravnom i argumentovanom rasuđivanju. Tako se bar nadaju organizatori i optimisti, uvereni da se Pula, ipak, svake godine, menja utoliko što u svoj festivalski kontekst uključuje one mlađe snage koje neumitno donose i zdraviju atmosferu. A kad je o filmovima i mlađim autorima reč, treba postaviti pitanje koliko će za Pulu, ovoga puta, značiti dvojica debitanata, odnosno rezultati njihovog rada?
Uzimali mi, danas, Pulski festival kao svojevrsno suočavanje ili kao letnju festivalsku atrakciju, ipak je sigurno da ta filmska smotra, pre svega, donosi u našu kinematografsku sredinu osobeno nemirenje. Ako se pozvani festivalski oci teško mire sa bilo kakvom promenom ustaljenih propozicija i pravila, Pula opet, s druge strane, unosi nemir u tradicionalni poredak stvari. Reč je, pre svega, o žestini kojom se registruju izvesne pojave, o žučnom isticanju proverenih vrednosti, o dijalogu koji ne priznaje konvencije i mirenje sa takvom filmskom stvarnošću. Taj duh pulske pobune, na žalost olako se utiša razilaskom festivalaca, da bi ponovo javio, možda još žešće, u novoj prilici, u vreme novog sučeljavanja.
Ta kontroverznost Pulskog festivala ogledaće se, verovatno, i ovoga puta, između tradicionalnih okvira i revoltiranosti žučnih, i nisu retki oni koji misle da će ovaj, 23. susret u tom starom antičkom zdanju biti još jedan dokaz njegove vitalnosti da nemirom pomiruje krajnosti naše filmske prakse. Blagi optimizam podstiče na taj zaključak.
Dragan Belić
Šta će se gledati
Festival jugoslovenskog igranog filma u Puli otvara se ove godine, 26. jula projekcijama filmova „Četiri dana do smrti" Miroslava Jokića i „Devojački most" Mira Stamenkovića. Na Dan ustanka naroda Hrvatske, 27. jula, biće prikazan film Vatroslava Mimice „Seljačka buna", uz delo Dragoslava Ilića „Vagon li". Idućeg dana, na programu su „Najduži put“ Branka Gapa i, „Poznajete li Petra Pleša?" Jovana Aćina i grupe autora, a četvrtog dana Festivala „Vrhovi Zelengore" Zdravka Velimirovića i „Vlak u snijegu“ Mate Relje. Film Igora Pretnara „Idealist" i delo Gorana Paskaljevića „Čuvar plaže u zimskom periodu" prikazaće se 30. jula, a 31. "Bele trave" Boštjana Hladnika i „Salaš u malom ritu" Branka Bauera. „Naivko“ Jovana Živanovića i film Vojka Duletiča „Između straha i dužnosti“ na programu su 1. avgusta, a Festival se idućeg dana završava projekcijama „Vojnikove ljubavi" Svete Pavlovića i „Atentata u Sarajevu“ Veljka Bulajića.
Ko će ocenjivati
Odluke o nagradama doneće zvanični festivalski žiri koji ove godine ima jedanaest članova: Ismail Bajra (Kosovo), Mira Boglić (Hrvatska), Božidar Đoković (Crna Gora), Ljubiša Georgijevski (Makedonija), Vefik Hapismailović (Bosna i Hercegovina), Filip Matić (Srbija), Jože Vilfan (Slovenija), Tihomir Staničić (predstavnik grada domaćina), te dr Milan Ranković i Karolj Viček (kao predstavnici filmskih radnika, koje je odredio Savet Festivala).
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Nagrade Festivali
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-07-18-31_799-07