Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Kiša, za predah

T. Belić, Borba, 2. 8. 1976

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
23. FESTIVAL JUGOSLOVENSKOG IGRANOG FILMA U PULI Kiša, za predah Veče šesto: Desetak minuta nakon početka projekcije filma „Bele trave“ snažan pljusak pomerio festivalski kalendar — Kuloarske prognoze o favoritima za nagrade i film „Vojnikova ljubav“ Svete Pavlovića (Pula, 1. avgusta) Iznenađenje je došlo s kišom. Sinoć, desetak minuta nakon početka prvog filma („Bele trave“) Boštjana Hladnika, snažan pljusak sručio se na Pulu. Gledaoci u plišnim odelima su prvi krenuli ka izlazu, a obaveštenje organizatora stizalo ih je na samim prilazima velikog amfiteatra. Hladnikov film trebalo bi večeras da bude prikazan publici kao treće delo sedme večeri Pulskog festivala, ali tu činjenicu ovde niko nije spreman da potvrdi. Vreme je i danas, dok ovo javljamo, tmurno i oblačno, tako da nije uopšte sigurno hoćemo li se večeras naći u Areni. Pulski festival prerastao je u tradicionalnu smotru jugoslovenskog filma. Sinoć je kao drugi film trebalo da bude prikazan „Salaš u malom ritu“ Branka Bauera, rađen prema prvom delu istoimene televizijske serije. Danas su na programu filmovi „Između straha i dužnosti“ Vojka Duletića i „Naivko“ Jovana Živanovića, dok se poslednjeg dana prikazuju „Atentat“ Veljka Bulajića i „Vojnikove ljubavi“ Svete Pavlovića kada će biti obavljena i tradicionalna podela nagrada. No, ovo iznenađenje s kišom nije ipak toliko velika urota protiv jugoslovenskog filma. Tradicija, a kažem da je svojevremeno bilo i gorih nevolja, mada je vreme u ovo doba leta u Puli, opet veli tradicija, uvek najlepše, sa najmanje kišnih dana. Upravo juče, pre kiše, pričao nam je jedan stariji kolega kako je u svoje vreme, pre dve decenije, kao mlad saradnik, hitao ka telefonu da bi svojoj redakciji javio o žestokom udaru groma koji je na pola rascepio ekran u Areni. Sinoć je takođe sevalo, udarali su negde gromovi, ali ta zavera nebesa protiv domaćeg filma nije bila tako žestoka kao u ono herojsko vreme kada je Ovde se među filmskim radnicima, kritičarima i novinarima uveliko priča o dobitnicima najviših priznanja, ali sve te prognoze ne treba uzimati suviše ozbiljno. Svaki od tih zagriženih prognozera ima neke svoje kombinacije, svoje liste i lestvice i u većini slučajeva sve se one proizvod određenih naklonosti koje se u ovim prilikama najlakše manifestuju. Konačnu odluku, to je sasvim sigurno, doneće žiri, koji ove godine, verovatno zbog nedostatka selekcije, ima prilično nezapaženu ulogu, budući da se retko pominje u ovim svakodnevnim pulskim razgovorima. Pošto smo juče bili u prilici da vidimo, na projekciji za novinare, film Svete Pavlovića „Vojnikova ljubav“ zadržaćemo se u najkraćem na tom delu. Priča je to o mladiću koji korača ka stramputicama života, ali nalazi dovoljno moralne snage da u vojsci, okružen pažnjom i razumevanjem, povrati izgubljeno samopouzdanje, veru u život, ljubav i rad. Film bi, dakle, da govori o mladoj generaciji, o tom preobražaju neobaveznih buntovnika bez razloga, kako se to danas kaže, a čini to dosta površno, uprošćeno, kroz krajnje pojednostavljene situacije. Nemotivisanost postupaka glavnog junaka, nagli dramaturški skokovi u profilisanju likova, te jednostranost postavljenih moralnih dilema ukazuju se kao mane scenarija koje ni režija nije u stanju da nadomesti. Kao šarena, raznobojna slikovnica liciderski ukrašena, to ostvarenje sa onom našom, savremenom temom pokazuje još jednom improvizovanost sa kojom naši autori prilaze takvim, rekli bismo delikatnim, a posve jednostavnim sadržajima. Budući da smo o Duletićevom, Bauerovom, Živanovićevom i Bulajićevom filmu govorili na ovim stranicama u vreme kada su se oni pojavili u bioskopima, ostaje nam da sutra, uporedo sa vestima o nagradama, kažemo neku reč o Hladnikovim „Belim travama“ koje ćemo danas, kako su nam obećali organizatori, bez obzira na kišu, sigurno videti. T. BELIĆ

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1976-08-01-07_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.