Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Dobitnici nagrada 'Vladimir Nazor'

Vjesnik, 19. 6. 1964

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
Dobitnici nagrada Vladimir Nazor Nagrade za životno djelo: Josip Križaj i Marino Tartaglia JOSIP KRIŽAJ: 3000 kvalitetnih nastupa u operi JOSIP KRIŽAJ, jedno od najvećih imena naše muzičke kulture, operne posebno, prvi put je nastupio 1908. na sceni Ljubljanske opere, gdje je ostao kao stalni i istaknuti član sve do 1913. Tada dolazi u Zagreb i stupa u kolektiv Hrvatskog na- rodnog kazališta. Pune 44 godine, sve do umirovljenja 1957., ne napušta ovu kuću djelujući snagom svog talenta kao rijetko koji naš pjevač. U pola vijeka svoga plodnog stvaralaštva, Josip Križaj nastu- pio je više od 3000 puta na opernoj sceni. Pjevao je preko 130 uloga. Kako vidimo, ovo je broj koji zaista može imponirati. Samo, broj nije uvijek i dovoljan pokazatelj onoga što je jedan umjetnik u svojoj karijeri uistinu ostvario. Međutim, u slučaju Josipa Križaja, gornje cifre kao da se usklađuju s ulogama koje je kreirao. U njegovu bogatom i nadahnutom radu treba razli- kovati tri pjevača, odnosno operna područja, u kojima je bio istinski majstor. Tko pamti njegove kreacije opernih likova iz opusa R. Straussa, Wagnera, Verdija, Puccinija, Bizeta, Rossinija i drugih (od kojih su vjerojatno najupečatljivije Otac u Sharpentierovoj »Luise« i trostruka uloga u »Hoffmannovim pričama« J. Offen- bacha), lako će se s nama složiti, da je Josip Križaj ne samo jedan od najvećih opernih pjevača u Hrvatskoj, već i u Jugo- slaviji. Uzmemo li k tome, da su ove uloge i pjevački i karak- terno gotovo dijametralno suprotne, onda nam snaga i talent Josipa Križaja bivaju još plastičniji. Drugo područje u kojem se ovaj majstor hrvatske opere iskazao kao vrhunski majstor obuhvaćaju djela slavenskih kom- pozitora. Njegova kreacija Kneza Igora u istoimenoj Borodinovoj operi, Vodenjaka u Dvoržakovoj »Rusalki«, Borisa Godunova u istoimenom djelu Musorskog i Kecela u Smetaninoj »Prodanoj nevjesti«, čine doista vrhunac pjevačke umjetnosti u povjesti opere Hrvatskog narodnog kazališta. Treće područje, za nas možda najinteresantnije, tvore njegova ostvarenja iz iz repertoara hrvatske i opće jugoslavenske operne umjetnosti. Sveslav u »Porinu« Lisinskog, Sulejman u Zajčevom »Nikoli Šubiću Zrinskom«, Marko u Gotovčevu »Eri s onoga svijeta«, Hadži Toma u Konjevićevoj »Koštani« te kapetan Frane u Brkanovićevu »Ekvinociju« predstavljaju krunu pjevačke intú- icije u domaćoj operi. Vrstan pjevač i vrstan glumac, u 50 godina svog umjetničkog rada zadužio je našu kulturnu javnost neuporedivo više nego što mu ono može uzvratiti.

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1964-06-2401-2500_2597
Javi napako na oder@slogi.si.