Provjereno - bez vrijednosti
M. Bošnjak, Vjesnik, 2. 8. 1965
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
XII FESTIVAL JUGOSLAVENSKOG FILMA U PULI
Provjereno -
bez vrijednosti
»PROVJERENO — MIN NJET«
Režija: Zdravko Velimirović i Jurij Lisjenko
Proizvodnja: »Lovćen-film«
»DEVOJKA«
Režija: Puriša Đorđević
Proizvodnja: »Avala-film«
»LAŽLJIVICA«
Režija: Igor Pretnar
Proizvodnja: »Viba-film«
Naslov ovog izvještaja odnosi se na filmove predposljednje večeri »PROVJERENO MIN NJET« i »LAŽLJIVICU«. Potrebno je to naglasiti zbog »DEVOJKE« Puriše Đorđevića za koju odmah treba reći, iako je to možda apsurdno da je čovjek voli i da je ne voli. Za to zapravo i nema opipljivih argumenata, vjerojatno zato, što i sam film nije »opipljiv«, što želi biti poetski, čudan, dirljiv, izuzetan.
Čovjek ga voli upravo na toj liniji želje jer iz filma ne osjeća da je Puriša Đorđević morao (jasno iz stvaralačkih pobuda) snimiti taj film.
Želja za poetičnošću rezultira pretjeranom hladnoćom ekspresije slike, kvazipoetičnošću teksta, nategnutošću i isforsiranošću filma kao cjeline koji se, pored toga, doima pomalo kaotično. Nije to, međutim, ona eksplozivna, stvaralačka, poetska kaotičnost, čak draga, jer nije mišljena i promašena. Nego je to kaotičnost nemogućnosti da se bude doista i dokraja stvaralac. S tog razloga Puriši Đorđeviću i nije preostalo drugo nego da posegne za ekshibicijom slike i riječi, da iznevjeri i sebe i svoj film, a u gledaoce unese zabunu i mrzovolju. Možda i odbojnost.
Međutim bili bismo nepravedni kada bismo iznalazili samo ono što ne volimo u tom filmu, jer ima razloga i za suprotno. To je u prvom redu htijenje i imanje snage da se osmisli i ostvari pomalo svečano-tužna atmosfera adekvatna tragičnoj ljubavi dvoje mladih u besmislu rata. Ima tu topline, one koja gane, pobudi osjećaje. Prekida je nemanje nadahnuća da se dokraja osjeća i osjećajem ponese gledalac. Simpatičan je to pokušaj za nekonvencionalnošću, za jednim intimnijim, bestiradnim govorenjem čime su opterećeni mnogi naši filmovi iz NOB-a. Treba požaliti samo to što Puriša Đorđević nije imao dovoljno snage da izdrži do kraja i zato se jednom film pričinja polovično uspješan, polovično prihvatljiv. I privlači i odbija.
»PROVJERENO - MIN NJET« je film koji je zalutao na festival. Njegovo uvrštenje u službeni program ne opravdava ni osjećaj kurtoazije prema koprodukciji s jednom velikom kinematografijom (sovjetskom) ni zanimljivosti autentično historijske, istine iz zbivanja u Beogradu 1944. godine.
Ne znamo da li više na adresu režisera Zdravka Velimirovića ili Jurija Lisjenka treba uputiti kritiku, ali kako su obojica potpisali film, odgovornost snose podjednako. Sansa je postojala: dok jedan grad na svojim ulicama slavi pobjedu i dolazak mira, u njegovoj prljavoj utrobi (kanalizaciji) vodi se tragična bitka između grupe Nijemaca i grupe sovjetskih i naših vojnika. Nijemci su minirali kanal i prijeti opasnost da čitav grad odleti u zrak. Autori, međutim, nisu bili dorasli da realiziraju barem koliko-toliko korektan film. »Provjereno - min njet« se ubraja u serijska i konvencionalna ostvarenja koja nas ničim ne oduševljavaju, ničim ne zaokupljaju. Gledalac ostaje potpuno, indiferentan čak i pred pojavom mrtvih, jer ona svojom golemom činjeničnošću tek ostvarenog emocionalnog konteksta ostaje hladna, neuvjerljiva. I film je čitav takav hladan i neuvjerljiv, zbrkan i zbrčkan po receptu jeftinih i iz prve ruke prihvaćenih rješenja videnih u stotinama ratnih filmova. Doista, nakon provjeravanja - bez vrijednosti.
»LAŽLJIVICA« Igora Pretnara je toliko lažan film da se toliko može pronaći adekvatne riječi da se izrazi neraspoloženje i protest prema ovom nevjerojatno neodgovornom i promašenom poslu. Selekciona komisija, naročito u odnosu na filmove »Na mjesto, građanine Pokorni«, »Promin njet«, i »Lažljivicu« potpuno su diskreditirala, jer ne treba sumnjati da se igdje na svijetu može smoći prihvatljive kriterije na osnovi kojih je te filmove uvrstila među izabrane.
Igora Pretnara, također, jednostavno ne možemo razumjeti i pronaći i tračak opravdanja za ovu malograđansku igrariju, vođenu toliko dramaturški pogrešno da gledaocu jednostavno ne preostaje ništa drugo nego da se čudom čudi. Forsirati klasično realistički tragičnu glumu inače izvrsne glumice Majde Potokarjeve u jednom toliko literarno, dramaturški filmski promašenom kontekstu naprosto zapanjuje.
Igor Pretnar je pokazao da nema ni trunka osjećaja i znanja o tome, što je to komično, lako i simpatično i kako se to u filmu ostvaruje. Ilićev scenarij je toliko loš, dijalozi toliko konvencionalni, plitki, iritantni da je bolje ne pisati o tome. Bata Živojinović (koji je i ovdje u naslovnoj ulozi) nije nikako mogao »spasiti« situaciju, jer je sve pogrešno i loše, a pogotovo se to odnosi na ženske uloge u kojima Alenka Rančić, Vera Šipov, Snežana Mihajlović, Irena Prosen u malograđanskom kontekstu »glume glumu«, jasno ne svojom krivicom.
U drugom dijelu filma i naročito prije kraja Pretnar se približio onome što je vjerojatno i namjeravao ostvariti, ali prekasno. Ništa više nije moglo popraviti do krajnosti loš dojam ovog filma.
M. BOŠNJAK
Kadar iz Filma »Tri« u režiji Aleksandra Petrovića koji je na ovogodišnjem festivalu u Puli dobio Zlatnu Arenu za režiju
Viech 2, VI
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Nagrade Festivali
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1965-08-4401-4500_4325-4326