Kritika s tepiha i stojeći
J. P., Vjesnik u srijedu, 10. 4. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
MESS
Kritika s tepiha i stojeći
Iako su na zadimljenim »okruglim stolovima« sarajevskog kazališnog festivala praštale polemičke varnice Oskara Daviča, Zorice Simović, Božidara Božovića, Radoslava Pavlovića i drugih – ipak ostaje utisak da je bilo više dima nego vatre
Drvlje i kamenje, a nešto malo i korijandola, padali su ovih dana na glavu slovenskog teatraloga Lade Kralja koji je »glavni krivac« za repertoar sedamnaestog Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije (MESS). On je zaista mogao kazati da su mu netom protekli sarajevski dani Festivala bili čas vrući, čas hladni, jer se najčešće događalo da su ga u istom danu »prozivali« kao prvog i generalnog krivca za predstavu koja je njegovom selektorskom zaslugom došla u Sarajevo a nije trebala doći, ili su mu na uzburkanim i uzbudljivim sastancima »okruglog stola« koje je šarmerski i vješto vodio redatelj Bora Drašković, podizali spomenik!
Bez obzira na stvarnu istinu konačne ocjene selektorskog posla Lade Kralja, njegov ovogodišnji mandat ući će u povijest tog Festivala jer je on prvi selektor koji je na već tradicionalnu pozornicu sarajevskog festivala eksperimenta i malih kazališta doveo samo domaće suvremene pisce! Ni jedan strani autor ovog proljeća! Neki su u tome vidjeli fanfaroznu pobjedu domaće dramske književnosti, drugi su pak vidjeli koještariju i providni trik (dakako demagoški) selektora Kralja koji se stalno busao u prsa da se to »dogodilo potpuno slučajno«, ali da ga to »ispunja ponosom«.
»Prozvani« bez odziva
Suština tog problema izazvala je u mnogo širim pa i vanestetskim relacijama sudare i polemike. Tako je Oskar Davičo, koji je inače predsjednik Savjeta Festivala, pred velikim skupom učesnika simpozijuma posvećenog komornoj pozornici i domaćem autoru, polemički napao Jovana Hristića i Slobodana Selenića iz Beograda zbog njihovih teza da naša literatura ne pruža mogućnost eksperimentiranja (osim Bore Stankovića ni u jednom djelu srpske literature nitko ne zna napraviti običnu priču kazao je Hristić) i da bi sarajevski festival morao mijenjati koncepciju i naziv, jer domaći tekstovi su kao obaveza pravilo učestvovanja već na Sterijinom pozorju. Davičo je takove pristupe nazvao »tehnikom torpediranja MESS-a«. Na tim »ratištima replika« nije izgleda uobičajeno da se na napad odgovori. Jer ina kratki ali žestoki rafal Zorice Simović iz Beograda po Daliboru Foretiću (da je ono što je govorio na nivou općih fakata) po Feliksu Pašiću (da iznosi nepovezana fakta), po Ladu Kralju (da naivno opravdava svoju koncepciju selektora) po Turlakovu (da se uopće ne razumije šta želi kazati) dakle na te direktne izazove »prozvani« su ostali nijemi! Može se protumačiti: ili su bili »smlavljeni argumentacijom žestoke polemičarke ili su, što kaže Glembaj, superiorno spužvom prešli preko toga i stavili ad acta.
»Golgota« na nišanu
No, bez sumnje takove varnice bude iz drijemeža učesnike razgovora, jer se na tim razgovorima podjednako priča i originalno i dosadno, neki naširoko od Adama i Eve a neki često i mimo problema.
Festival je bio otvoren predstavom Narodnog pozorišta sarajevskog »Golgota« Miroslava Krleže u režiji mladog makedonskog redatelja Ljubiše Georgievskog, i imala je veliki odjek kod festivalske publike a i u kuloarima Festivala (koji nisu tako beznačajni u dinamici festivalskih dana). Međutim, kritika »iz prve ruke« i »na licu mjesta«, kritika koja se čula u zadimljenoj prostoriji okruglog stola bila je raznolika i bez glase-rukavica. Dok je Marko Fotez kazao da ga je izvanredno impresionirala režija, a Velimir Stojanović da je predstava »Golgota« intrigantna i zanimljiva, dotle je Milan Mitić zamjerao redatelju, jer »mislim da je početak predstave jedna od osnovnih pogrešaka, pošto punih desetak minuta nismo mogli da se snađemo u tako zakovitlanom dijalogu; nismo znali šta ko govori, ko koga predstavlja...«
Avangarda i laž
U režiji istog redatelja sarajevska je publika gledala najnoviju dramu istaknutog makedonskog pisca Koleta Čašule »Kako vam drago: ostavka jednog karipskog ministra unutrašnjih poslova ili mučnina na samom vrhu najviše vlasti (o kojoj smo drami, inače rekordno dugog naslova, razgovarali s piscem u našem listu prije nekoliko brojeva).
Kritika uz kavu i cigarete, sa tepiha i stojeći, opet je bila kontradiktorna. Dok je Božidar Božović govorio da je Čašule s ovim tekstom »došao na jedan internacionalni plan«, istovremeno je auditorijumu otkrio svoj razgovor u četiri oka sa Georgievskim:
»Predstava je počela ingeniozno, ali rekao sam i Georgievskom, kad se pita pravi i ako se suviše razvlači testo – pojave se rupe. Da je predstava kraća za 30 minuta ne bi bilo rupa.«
Zorica Simović, kritičar beogradskog lista »Student« vidjela je u toj predstavi jednu borbu forme protiv forme, jedan ironičan odnos prema svim formalnim ograničenjima scenskog jezika, ali je zato Radoslav Pavlović, student beogradske Akademije rekao da je taj Čašulin tekst šupljikav, da to nije pravi dramski tekst« i da režija nije uspjela da ga pokrije: »Pokušalo se sa nekim avangardnim lagarijama...«
RAZBIJENI MIT
Umjesto blistavih kazališnih dvorana, eksperimenti u teatrima traže nove prostore
Jedno je svakako očito, dok je sarajevski festival trajao vrilo je kao u kotlu. Ono što je najsimpatičnije, što najviše ohrabruje – grlati u polemičkim raspravama bili su najčešće najmladi. Studenti sarajevski i beogradski, sutrašnji dramaturzi i teatrologi.
J. P.
VUS BR. 1248 – 10. IV 1976.
Ta članek še ni bil pregledan.
- Osebe
- Lado Kralj Miroslav Krleža Dalibor Foretić Ljubiša Georgievski Radoslav Pavlović Velimir Stojanović Oskar Davičo Kole Čašule Jovan Hristić Marko Fotez
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-04-10-15_799-11