Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Zavjesa je pala

Tadija Dorđević, Oslobođenje, 24. 5. 1976

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
POVODIAR ANMOVE YO Zavjesa je pala Zašto je Stalno slovensko gledališče u Trstu tokom obilježavanja jubilarne tridesetogodišnjice bilo prinuđeno da zatvori vrata? Ne tako davno na jednoj od stranica ovog lista izvijestili smo o sadržajnoj proslavi jubilarne tridesetogodišnjice Stalnog slovenskog gledališča u Trstu. Jeste da smo tom »Pismu iz Trsta« nadjenuli naslov »Pozornica na vjetrometini« i usput konstatovali neke »neprigodne činjenice« o stalnoj neizvjesnosti slavljenika ali smo, naravno, posve svjesno »prećutali« brojne nedaće ove po svemu izuzetne pozorišne kuće, u prvom redu one koje se tiču egzistencijalne prirode, da bi tako i naša čestitka bila nekako svečarskija. Sam predsjednik tršćanske Slovenske kulturno-gospodarske zbornice, Boris Rače, tom prilikom se izvinuo što je uz jubilej »izrekao neke neprazničke riječi«. Ovih dana, iako još ni samo slavlje nije bilo okončano, u Stalnom slovenskom gledališču, samo za one koji manje poznaju ovdašnje prilike iznenadno, zavjesa je pala. Vrata su i nadalje otvorena samo za priredbe koje ne iziskuju bilo kakve materijalne izdatke, a u kući sa petnaestak glumaca i isto toliko tehničkog osoblja takvih je premalo. Uprkos svim naporima i samoodricanjima, gledališče je prošle godine ostvarilo gubitak od 140 miliona lira, a umjesto traženih 202 za ovu godinu je od nadležnih dobilo jedva tridesetak miliona lira. Ljudi jednostavno više nisu mogli da egzistiraju niti od gromoglasnih aplauza širom Italije i Jugoslavije, a još manje od neprestanih obećanja koja do sada nikada nisu ispunjena. U istini da je drugog decembarskog dana 1945. godine, na pozornici Fenice, startovalo sa Cankarevim »Slugom Jernejem i njegovom pravicom« i ne htijući, moramo naći i te kakve simbolike za budući, tridesetogodišnji razvojni put Stalnog slovenskog gledališča u Trstu. Borilo se i uvijek iznova dokazivalo, da bi sve i svakog uvjerilo u izuzetni umjetnički nivo i u tome je sigurno više nego uspjelo. No, to nije bilo dovoljno da mu se i formalno prizna odgovarajući status kakav imaju i ostala italijanska pozorišta, što znači da nikada nije dobilo prijeko potrebnu subvenciju. Zašto? Odgovor je u Rimu, odnosno u Ministarstvu za turizam i priredbe. Da je, nekim slučajem, dotični organ Stalnom slovenskom gledališču u Trstu priznao samo atribut »stalnosti«, onda bi njegova vrata i nadalje bila širom otvorena, a zavjese svake večeri podignute, jer bi tako Gledališče imalo i sredstva za normalan rad. Neriješenim javnim, odnosno pravnim statusom Stalnog slovenskog gladelišča u Trstu, razumljivo, neuporedivo najviše su pogođeni pripadnici slovenačke nacionalne manjine u susjednoj nam državi. Kristalno čista, melodična slovenačka riječ sa pozornice ovog teatra u periodu dugom evo više od tri decenije mogla se čuti u 236 premijera i 4.200 predstava, uz napomenu da su izvođeni Cankar, Nušić, Krleža, ali i Goldoni, Pirandeli, Beti ... Odavno je konstatovano, uostalom, da Slovensko gledališče u Trstu predstavlja izvanredan most između dvije kulture i dva naroda. I pored svega, rekosmo, zavjesa je pala. Ali želimo da vjerujemo kako je riječ samo o kratkoj pauzi, o spuštenoj zavjesi između dva čina, privremeno i da će se već jednom riješiti ono što je valjalo odavno učiniti. Jugoslovensko-italijanski sporazum, pogotovo kad su u pitanju nacionalne manjine, podjednako je precizan i jasan u italijanskom i jugoslovenskom tekstu. Tadija DORĐEVIĆ

Ta članek še ni bil pregledan.

Producenti
SSG Trst
Oznaka arhivskega gradiva
1976-05-19-24_799-6
Javi napako na oder@slogi.si.