Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Mnogo pitanja—malo odgovora

B. Vlačić, Večernje novine, 22. 7. 1976

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
BrP Pred 23. festival jugoslovenskog igranog filma u Puli Mnogo pitanja—malo odgovora Olimpijada na malim ekranima zauzima najviše mjesta u razgovorima, planovima — neiscrpna je za feljtoniste, podsjeća na prave specijalne TV i radio emisije, objavljuju se prilozi u novinama... Igre su trenutno najznačajniji događaj. I u to »olimpijsko vrijeme« upravo u najvreliji dio »obračuna« na sportskim borilištima u Montrealu — »pada« i održavanje Festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli. Istina, teško je porediti takve dvije manifestacije i njihov tretman u sredstvima informisanja (a posebno u zainteresovanosti publike) tek činjenica je da »Pula« ostaje negdje u sjenci zanimanja za događaje. Ali, da odmah kažemo ne zato što joj »konkuriše« olimpijada, već zbog niza drugih okolnosti. VIĐENI FILMOVI Nekada je bio običaj (da li dobar ili ne, sada i nije cilj odgovoriti na to) da se filmovi koji su prikazivani u Puli predstave prvi put upravo u Areni. To je, vjerovatno, izazivalo znatiželju, »stvaralo atmosferu« kako se to kaže, neizvjesnost kome će pripasti nagrada — davala je, za neke posebnu draž a drugi pak najavljivali su da nagradu očekuju itd. itd. Sada, malo kome da bi palo na pamet da »drži« film do festivala, ako već može da ga prikazuje. U Pulu su ponekad dolazili filmovi još neosušeni... A sada ima filmova koje smo mogli gledati još prošle godine, i koji su gotovo doživjeli svoj repertoarski vijek u centrima — odavno su kritike napisane, vođene i polemike... Producenti nisu (zbog novca) čekali festival... No, nije sve ni u novcu, mada taj podatak »stoji« kada je riječ o prikazivanju. U nekoliko napisa u štampi (kojih uistinu nije bio velik broj) kada je bilo govora o filmu, o domaćoj kinematografiji pominjale su nekadašnje cifre od 16 filmova godišnje iz samo jednog centra, a toliko ih sada ima u Puli i to iz cijele Jugoslavije. tih nekoliko komentara ili usputnih novinarskih razmišljanja« da, ako se cifre koje govore o cijeni jednog filma, pažljivije pogledaju, može se primijetiti da su to i te kako »debele pare«, a s druge strane — pružaju »tanke rezultate. Kada je o »filmskom novcu« riječ postavlja se pitanje kako se »te pare troše, zatim da li je sve to uvijek opravdano pogotovo kada se zna da je riječ o novcu društva, o odgovornosti pojedinaca i načinu na koji se oni prema tim sredstvima odnose. Da li je potrebno davati baš toliko koliko se daje, izdvajati za projekte koji nisu pružili onoliko koliko su njihovi autori obećavali (katkad niti upola od toga)... Program 26. jula »Četiri dana do smrti« »Djevojački most« 27. jula »Seljačka buna« »Vagon Li« 28. jula »Najduži put« »Poznajete li Pavla Plešu« 29. jula »Vrhovi, Zelengore« »Vlak u snijegu« 30. jula »Idealist« »Čuvar plaže u zimskom periodu« 31. jula »Bijele trave« »Salaš u Malom Ritu« 1. avgusta »Između straha i dužnosti« »Naivko« 2. avgusta »Atentat u Sarajevu« »Vojnikova ljubav« BRIGE STVARALACA Često se čuju primjedbe da se neki filmovi rade sa željom da se »predstave svijetu«, da dobiju značajne svjetske nagrade« koje (uglavnom) izostaju, da se na takve utroši mnogo a da malo daju. A, kao krajnosti, pominju se izjave nekih autora kojih se »publika ne tiče« i sl. Da je tako što nedopustivo jasno je (ili bi barem trebalo biti), jer za sve projekte troši se društveni novac i zvuči, najblaže rečeno apsurdno, svaka takva ili slična izjava. Jer, iza nje slijedi pitanje pa za koga se onda filmovi prave? Olimpijada će sigurno biti glavna tema, glavno zanimanje TV gledalaca, radio-slušalaca, čitalaca. Dakako, biće govora i o Puli i o festivalu i o našem filmu. Ali, čini se da filmski radnici i svi koji su za film vezani neće imati vremena da misle na olimpijadu (ma kako neko iz ljubavi prema sportu bio za nju zainteresiran). Oni imaju mnogo prečeg posla, mnogo važnijih tema — i u tom smislu imaće o čemu razgovarati u Puli. Ali, ne samo u Puli, već svugdje gdje se nalazili kao stvaraoci, kao društveni radnici. I zato, da naredni festival ne bi dočekali na sličan način kao ovaj sa mnoštvom pitanja na koja se mora dati odgovor! B. VLAČIĆ »Vojnikova ljubav«: Voja Brajević i Mira Nikolić »Čuvar plaže u zimskom periodu«: Danilo Stojković i Irfan Mensur Žiri Ismail Baira, predsjednik za kinematografiju pokrajinske Zajednice za kulturu SAP Kosovo, iz Prištine; Mira Boglić, filmski kritičar i publicist iz Zagreba; Božidar Doković, predsjednik Sekcije za obrazovanje, nauku i kulturu Republičke konferencije SSRN Crne Gore, iz Titograda; Ljubiša Georgijevski, filmski i kazališni reditelj iz Skoplja; Vefik Hadžismajlović, filmski režiser iz Sarajeva; Filip Matić, potpredsjednik Republičke konferencije SSRN Srbije, iz Beograda; Radoman Perković, sekretar Općinskog komiteta SKV Vrbas, iz Vrbasa; Dr Milan Ranković, predsjednik Saveza filmskih kritičara i publicista Jugoslavije iz Beograda; Tihomir Staničić, filmski kritičar i urednik u »Glasu Istre« iz Pule; Karolj Viček, filmski režiser iz Novog Sada; Jože Wolfand, predsjednik Odbora za kinematografiju Kulturne skupnosti Slovenije, iz Celja.
Opomba
Puljski filmski festival;
Oznaka arhivskega gradiva
1976-07-18-31_799-07
Javi napako na oder@slogi.si.