Čovek i sloboda
A. Tomić, Narodna armija, 5. 8. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
SVAKAKO, nije sada reč o načinima i sistemima koje su mladi ljubitelji filma razvili do savršenstva kako bi se, bez karata, uvukli u Arenu, već o tome da je publika danas i te kako zainteresovana za domaći film, uprkos tolikim godinama razočaravanja. Trajna dobra volja publike, njeno otvoreno srce s druge su strane toliko puta iznevereni i zloupotrebljeni da cela ta situacija postaje gotovo poslovična. A to kažemo zato što ni ova godina nije bila bitno drugačija od ostalih.
U jednoj prilici ovogodišnjeg festivala, književnik Miodrag Bulatović je rekao kako filmski kritičari ne smeju biti samo kritičari, već moraju biti i afirmatori naše kinematografije. S pravom! Jer često stvari nisu bile tako crne kao što su ih kritičari prikazivali, a jedikovke, isto tako, još nikome nisu pomogle. Utoliko je razumljivija želja da i osvrtu na ovogodišnje filmove pridemo s ogradom: dok se samoupravni socijalistički odnosi u proizvodnji i distribuciji filmova ne budu razvili i ojačali do te mere da i obezbede odgovarajuće uslove rada i stvaranja, i Pulski festival, kao zbir naših jednogodišnjih nadanja, napora i pokušaja, pratiće žalopojke i tužbalice.
Dakle, tužbalica i ove godine! Tužbalica nad našim savremenim filmom, nad našim ratnim filmom itd., uz časne i priznate izuzetke, kojima je i zvaničnim nagradama ukazano poštovanje. Upravo o izuzecima konkretnije:
Verovatno, kao nijedne godine dosad, svi su se morali složiti s odlukama žirija, ako ne i s redosledom nagrađenih filmova. Prevagnula su dela rađena stručno, profesionalno: »Idealist«, »Najduži put«, »Seljačka buna«, »Vrhovi Zelengore« i »Čuvar plaže u zimskom periodu« dela raznorodna, ali složna u nastojanju da o svojim temama govore iskreno, s dubokim pijetetom i punom odgovornošću.
»Idealist« Igora Pretnara oživljava tragične zanose mladog učitelja Martina Kačura, njegovu žeđ za oslobađanjem čoveka, potrebu za humanizacijom društva i svakog pojedinca u njemu. Film tamnih boja, setnih nota, pomalo zapretenog prkosa i nadanja, zapljuskuje nas Cankarevim divnim čovekoljubljem.
»Najduži put« epska slika tragičnih slobodarskih uspinjanja Makedonaca, početkom ovog veka očarava poetičnošću svoje fakture i izraza, toplinom ogoljenog tela koje (i samo ono jedino) izdaje duh i vernost ideji na predugom mučeničkom putu. I to je film o gordom posrtanju čoveka na putu prema slobodi. »Seljačka buna« – istorija dalekih vremena, pretočenih u ovo naše, sjedinjenje sa veličinama koje su nam prethodile. Film vaspostavlja kontinuitet revolucije na ovim širinama. Poput majstora-slikara velikih istorijskih slika, ali i kao minijaturist, Mimica se sa strašću obraća tom mnogostrukom junaku bune i filma — narodu...
»Vrhovi Zelengore« — film buktinja, kao one što crvene gotovu polovinu njegovih kadrova, osvetljava herojstvo, »da se zna« i ne zaboravi, herojstvo čete partizana koja je ostala na večnoj straži.
Četiri filma, četiri različita vremena u ovom našem podneblju, s jedinstvenom temom: sloboda i čovek napregnut da do nje skoči. Peti, »Čuvar plaže u zimskom periodu«, slika vreme sadašnje, ali se, ipak, ne vezuje za njega, iako pokušava da govori o današnjim problemima. Porodica, otac i sin, osećaj dužnosti i želje sukobljen s mogućnostima teme su čovekove odkad je njega i, valjda, organizovanog života. Ono ostalo, nezaposlenost, odlazak radnika u svet da bi tamo našli zaposlenje koje ovde nisu našli, samo je naznačeno. To je, zapravo, vremenski okvir filma, iako ni taj problem ne pripada isključivo nama niti našem vremenu. Film plemenit, dobar kao hleb, a tako i običan. I, upravo u toj običnosti, neobičan za naše prilike. To je, verovatno, najprirodnije film ovog festivala, koji, s najmanje pretenzija, puno i vrlo rečito govori. Ali ne o svemu, već o jednom ocu i njegovom sinu.
Pomenuli smo pet filmova. Pet od šesnaest. Ako bi samo tih pet bilo pet odličnih, i ovogodišnja bi Pula trebalo da ponese tako dobru ocenu. A ona, ipak, ne bi bila i prava ocena, odmerena s oba otvorena oka. No, izvesna se umetnička dela bolje vide ako se pomalo zažmuri na jedno oko i odmakne...
A. TOMIĆ
- Osebe
- Igor Pretnar
- Opomba
- Puljski filmski festival;
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-08-01-07_799-7