Na izvorštu civilizacije
Gojko Berić, Oslobođenje, 23. 8. 1976
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
KULTURNI ŽIVOT.
NA IZVORIŠTU CIVILIZACIJE
Dubrovački dnevnik
Počeo simpozijum »Grčka drama danas« Osnovno pitanje: kako antičku tragediju učiniti aktuelnom u našem vremenu? Večeras repriza »Kralja Edipa« i prva baletska izvedba
DUBROVNIK, 21. AVGUSTA Oko 60 teatrologa, dramskih pisaca, reditelja i glumaca iz cijele zemlje okupilo se na dubrovačkom simpozijumu »Grčka drama danas« koji je jutros počeo u hotelu »Ekscelzior«. Poslije kraćih uvodnih napomena akademika Marijana Matkovića, najprije je govorio profesor Vladimir Filipović, iz Zagreba, koji je pomenuo da je grčka tragedija nikla na granici mitskog i logičkog mišljenja, na samom početku evropske i svjetske civilizacije i kulture. Pitanja postavljena tada, nikada nisu izgubila na svojoj aktuelnosti, bez obzira što su se pojavljivala u različitim oblicima i drugačijim društvenim okolnostima.
Opšteljudski problemi
Mi živimo u istim idejama, u istom onom smislu egzistencije kojega nalazimo u grčkoj filozofiji. Kad gledamo grčku tragediju sa tematikom koju nam ona donosi i kad vidimo varijante te izmijenjene tematike, onda vidimo da se ona bavi opšteljudskim problemima. Napokon, čitava savremena filozofija sastoji se u tome da otkrivamo da smo zaboravili šta su nam Grci tako umno i tako briljantno poručili. Ni jednog savremenog filozofa ne možemo uostalom razumjeti bez grčke filozofije. Pitaju se uvijek kako to da možemo uživati u tragičnom završetku antičkog junaka? Možemo samo zato jer taj tragični kraj nije bio uzaludan, nego nam je otkrio jednu veliku istinu o smislu ljudskog postojanja, o smislu čovjekove egzistencije i njegovog življenja uopšte.
Napominjući da govori kao reditelj, dakle kao čovjek prakse, Boro Drašković je rekao da su akteri antičkog pozorišta gotovo religiozno učestvovali u svakoj predstavi, a da su današnji glumac i gledalac skeptici.
Ako uzmemo »Kralja Edipa«, vidimo da se on temelji na dvjema okosnicama. Jedna je traganje za ubicom kralja Laja, a druga traganje za vlastitim indenti-tetom. U oba dakle, slučaja u pitanju je traganje za istim. Svaki svjedok u »Kralju Edipu« doprinosi rasvjetljavanju te istine, dok na primjer u »Rašomonu«, gdje je istina, takođe, postavljena za cilj, svjedoci zapravo zamagljuju samu istinu. »Edip« i »Rašomon« su dva pola između kojih se odvija ljudska tragika. U Dubrovniku smo prije dva dana vidjeli dvije veoma savremene predstave Sofoklovih tragedija. Po meni, Edip je tragedija čovjeka u akciji, tragedija junaka koji najprije učini, pa tek onda o tome razmišlja, (ako nije imao vremena da razmišlja o ubistvu koje će počiniti imao je dovoljno vremena da razmišlja ko će mu biti žena). Gledajući »Kralja Edipa« i Edipa na Kolonu« učinilo mi se da je po prvi put pronađen pravi prostor za tragediju. Čini mi se da su ove predstave savremene i prisne ne po savremenim kostimima, već po autentičnom prostoru i sjajnoj igri Ljube Tadića u »Edipu na Kolonu«. Najednom smo otkrili kako antička pozornica postaje naša, i kako iza toga malog prostora počinje čitav svijet.
Balet na Revelinu
Postavljajući pitanje šta je aktueliziralo povratak antičke građe u savremeno kazalište, profesor Ivo Hergešić je odgovorio da je po srijedi mogućnost da se posredstvom antike pokažu sukobi našeg vremena. Razlozi za to ponekad su, doduše, praktične, a ponekad prakticističke prirode.
Božidar Božović je govorio o životu antičke drame u srpskom teatru u razdoblju od jednog i po stoljeća. Božović je pri tom iznio podatke iz kojih se vidi da je u tom periodu izvedeno najviše 25 premijera (mada očigledni dokazi postoje samo za 17 naslova) antičkih tekstova. Razloge u takvom odnosu, Božović, pored ostalog, vidi u narastanju nacionalnog romantizma, kao i u razvoju srpske buržoazije koja je svoj ukus formirala po uzoru na Beč i druga razvijenija buržoaska središta. Slobodan Novak istraživao je, pak, antičke motive u dubrovačkoj književnosti. Prvo interesovanje za ove motive našao je kod Mavra Vetranovića, u njegovom igrokazu »Orfeo«. Ti se motivi zatim pojavljuju kod Nikole Nalješkovića i Jurija Palmotića koji su u grčkoj građi tražili uglavnom teme takmičenja i presuđivanja.
Noćas u ponoć zagrebačka glumica Neva Rošić predstaviće publici monodramu Marijana Matkovića »Klitemnestra«, a sutra uveče na programu su reprizna predstava »Kralja Edipa« i prva baletna izvedba na ovogodišnjim Igrama, u kojoj na terasi Revelina nastupa Mers Kaningam, balet iz Njujorka.
Gojko BERIC
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Gledališče Dramatika Festivali Ples
- Producenti
- Festival Dubrovniške poletne igre
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1976-08-23-31_799-11