Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Na izvorštu civilizacije

Gojko Berić, Oslobođenje, 23. 8. 1976

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
KULTURNI ŽIVOT. NA IZVORIŠTU CIVILIZACIJE Dubrovački dnevnik Počeo simpozijum »Grčka drama danas« Osnovno pitanje: kako antičku tragediju učiniti aktuelnom u našem vremenu? Večeras repriza »Kralja Edipa« i prva baletska izvedba DUBROVNIK, 21. AVGUSTA Oko 60 teatrologa, dramskih pisaca, reditelja i glumaca iz cijele zemlje okupilo se na dubrovačkom simpozijumu »Grčka drama danas« koji je jutros počeo u hotelu »Ekscelzior«. Poslije kraćih uvodnih napomena akademika Marijana Matkovića, najprije je govorio profesor Vladimir Filipović, iz Zagreba, koji je pomenuo da je grčka tragedija nikla na granici mitskog i logičkog mišljenja, na samom početku evropske i svjetske civilizacije i kulture. Pitanja postavljena tada, nikada nisu izgubila na svojoj aktuelnosti, bez obzira što su se pojavljivala u različitim oblicima i drugačijim društvenim okolnostima. Opšteljudski problemi Mi živimo u istim idejama, u istom onom smislu egzistencije kojega nalazimo u grčkoj filozofiji. Kad gledamo grčku tragediju sa tematikom koju nam ona donosi i kad vidimo varijante te izmijenjene tematike, onda vidimo da se ona bavi opšteljudskim problemima. Napokon, čitava savremena filozofija sastoji se u tome da otkrivamo da smo zaboravili šta su nam Grci tako umno i tako briljantno poručili. Ni jednog savremenog filozofa ne možemo uostalom razumjeti bez grčke filozofije. Pitaju se uvijek kako to da možemo uživati u tragičnom završetku antičkog junaka? Možemo samo zato jer taj tragični kraj nije bio uzaludan, nego nam je otkrio jednu veliku istinu o smislu ljudskog postojanja, o smislu čovjekove egzistencije i njegovog življenja uopšte. Napominjući da govori kao reditelj, dakle kao čovjek prakse, Boro Drašković je rekao da su akteri antičkog pozorišta gotovo religiozno učestvovali u svakoj predstavi, a da su današnji glumac i gledalac skeptici. Ako uzmemo »Kralja Edipa«, vidimo da se on temelji na dvjema okosnicama. Jedna je traganje za ubicom kralja Laja, a druga traganje za vlastitim indenti-tetom. U oba dakle, slučaja u pitanju je traganje za istim. Svaki svjedok u »Kralju Edipu« doprinosi rasvjetljavanju te istine, dok na primjer u »Rašomonu«, gdje je istina, takođe, postavljena za cilj, svjedoci zapravo zamagljuju samu istinu. »Edip« i »Rašomon« su dva pola između kojih se odvija ljudska tragika. U Dubrovniku smo prije dva dana vidjeli dvije veoma savremene predstave Sofoklovih tragedija. Po meni, Edip je tragedija čovjeka u akciji, tragedija junaka koji najprije učini, pa tek onda o tome razmišlja, (ako nije imao vremena da razmišlja o ubistvu koje će počiniti imao je dovoljno vremena da razmišlja ko će mu biti žena). Gledajući »Kralja Edipa« i Edipa na Kolonu« učinilo mi se da je po prvi put pronađen pravi prostor za tragediju. Čini mi se da su ove predstave savremene i prisne ne po savremenim kostimima, već po autentičnom prostoru i sjajnoj igri Ljube Tadića u »Edipu na Kolonu«. Najednom smo otkrili kako antička pozornica postaje naša, i kako iza toga malog prostora počinje čitav svijet. Balet na Revelinu Postavljajući pitanje šta je aktueliziralo povratak antičke građe u savremeno kazalište, profesor Ivo Hergešić je odgovorio da je po srijedi mogućnost da se posredstvom antike pokažu sukobi našeg vremena. Razlozi za to ponekad su, doduše, praktične, a ponekad prakticističke prirode. Božidar Božović je govorio o životu antičke drame u srpskom teatru u razdoblju od jednog i po stoljeća. Božović je pri tom iznio podatke iz kojih se vidi da je u tom periodu izvedeno najviše 25 premijera (mada očigledni dokazi postoje samo za 17 naslova) antičkih tekstova. Razloge u takvom odnosu, Božović, pored ostalog, vidi u narastanju nacionalnog romantizma, kao i u razvoju srpske buržoazije koja je svoj ukus formirala po uzoru na Beč i druga razvijenija buržoaska središta. Slobodan Novak istraživao je, pak, antičke motive u dubrovačkoj književnosti. Prvo interesovanje za ove motive našao je kod Mavra Vetranovića, u njegovom igrokazu »Orfeo«. Ti se motivi zatim pojavljuju kod Nikole Nalješkovića i Jurija Palmotića koji su u grčkoj građi tražili uglavnom teme takmičenja i presuđivanja. Noćas u ponoć zagrebačka glumica Neva Rošić predstaviće publici monodramu Marijana Matkovića »Klitemnestra«, a sutra uveče na programu su reprizna predstava »Kralja Edipa« i prva baletna izvedba na ovogodišnjim Igrama, u kojoj na terasi Revelina nastupa Mers Kaningam, balet iz Njujorka. Gojko BERIC

Ta članek še ni bil pregledan.

Javi napako na oder@slogi.si.