Avangarda bez motivacije
Slobodan Selenic, Borba, 12. 5. 1964
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
POZORIŠTE
Avangarda bez
motivacije
Jože Javoršek: „Kriminalna zgodba": Mestno gledališče iz Ljubljane na Sterijinom pozorju u Novom Sadu; režija Janeza Vrhunca.
,,Kriminalna zgodba" Jožeta Javoršeka, napisana još 1955. godine i sada po drugi put izvedena u Sloveniji, predstavlja u metaforičnom smislu razvijanje jedne filozofsko-estetičke teze, ili pre dileme, u formi drame. Mark Zidar, lik koji se začeo u piščevoj mašti, počinje da živi svoj realni život i dolazi u sukob sa situacijama u koje ga autor, kao neprikosnoveni vlasnik izuma svoje mašte, stavlja. Samostalnost i objektivnost ideje koja se i materijalno ovaploćuje i živi nezavisno od svog literarnog konteksta, teza je koja u filozofskom smislu zanima autora; u psihološkom smislu, i posredno, u društvenom ova Javoršekova drama bavi se otuđenjem ličnošću koja nema prava na svoje vlastite postupke i deli se između svojih namera i mogućnosti na sličan način na koji Pirandelove ličnosti naizmenično pokazuju lice i masku prave ljudske prirode.
Svedena na namere -,,Kriminalna zgodba" može da se učini mnogo zanimljivije dramsko delo nego što je to ona ustvari. Simplificirano i odviše bukvalno, na momente raspričano i nedopustivo eksplicitno, ovo Javoršekovo delo deluje kao ilustracija jedne filozofske teze u kvaziavangardnom stripu. Kvaziavangardizam Javoršekovog dramaturškog prosede mogao je verovatno 1955. godine da ima svoj relativni smisao i opravdanje u dramaturškoj nekonvencionalnosti koja je u ono vreme — pre gotovo jedne decenije — bila dovoljno pokriće za površnost i nedorečenost ideje. Savremena jugoslovenska drama više nije u situaciji da se bori za elementarne dramaturške slobode, pa zato nismo ni mi više u mogućnosti da tolerišemo nefunkcionalna poigravanja inače vrlo funkcionalnim elementima drame i predstave. Istini za volju, teško je prebaciti svu krivicu za baletske i uopšte stilizatorske diverzije ove predstave na pisca. Reditelj je pokušavao da stilizuje ovu predstavu po svaku cenu, ali bez ikakvog pravog idejnog plana i bez ikakve motivacije.
potpuno realističkim situacijama, koje bi se same od sebe ponekad digle na stepen metafore samo da su bile i inače interpretirane u tom smislu dobrog ukusa — deluju kao pesnica u oko: potpuno odsustvo smisla za ritam, pre svega u režiji, na posredan način je dokaz o neodrživosti rediteljskih intervencija koje su kočile predstavu ne dajući joj ama baš nikakvo obeležje.
U takvoj predstavi najteže je bilo glumcima. Ni očigledno dobar glumac Maks Bajc, ni vrlo šarmantna Anka Cigojeva kao Violica, nisu mogli da učine više nego da s vremena na vreme opravdaju po neku emociju i misao koja im je stavljena u usta ili u opšti dramski zadatak.
Slobodan SELENIĆ
Ta članek še ni bil pregledan.
- Producenti
- Mestno gledališče ljubljansko
- Uprizoritve
- KRIMINALNA ZGODBA, Vrhunc, 1963
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1964-05-2301-2400_2312