Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Doći će red i na autore

M. Milošević, Borba, 10. 8. 1964

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
DOĆI ĆE RED I NA AUTORE Režiser filma >>Ne plači, Petre« France Štiglic, dobitnik »Zlatne arene«, o novim i starim iskustvima proteklog festivala Bяs Pula u očima ovogodišnjih pobednika Jedanaesta Pula je završena. Kakvo nam novo iskustvo nudi, Nikakvo. O problemima jugoslovenske kinematografije raspravljamo već godinama. Novi filmovi uvek nose sa sobom i nova pitanja. Mislite li da smo u Puli čuli i prave odgovore na njih? Nismo, iako su se neke idejno-estetske koncepcije na ovogodišnjem festivalu ispoljile jasnije, formiranije, nego na ranijim. Već toliko puta smo čuli da je svaka nova Pula i jedna nova etapa naše kinematografije. Koliko je efikasna bila ova etapa? - Možda je to suviše mehanička srazmera, možda je festival svake godine preveliki napor za našu kinematografiju. Možda je suvišno selekcioniranje, pa bi bio adekvatniji izbor i učestvovanje svih filmova u konkurenciji, nego je to proces u kojem je bitan društveni položaj filma i stvaralački odnosi u njemu. Razvijanje filmske kulture nije trka nego integralni deo razvoja našeg društva. nego je to proces u kojem je bitan društveni položaj filma i stvaralački odnosi u njemu. Razvijanje filmske kulture nije trka nego integralni deo razvoja našeg društva. Pre nekoliko godina Pula je od smotre napredovala u festival. Kome pripadaju glavne uloge na pulskoj sceni: autorima ili producentima? Najpre su bili glavni producenti, sada su žiri i kritičari, nadajmo se da će doći jednom na red i autori. U Arenu su mogli samo najbolji filmovi. Međutim, iz godine u godinu se osvedočavamo da se oni ne pomeraju od jedne strogo fiksirane cifre od dvanaest filmova. Nije li to isuviše mehanička srazmera? Da li jugoslovenska kinematografija nalazi u Puli svoje istinske humane i stvaralačke avangardne stimulanse? Bilo bi to preterano očekivati od jednog festivala iako on teži za tim. Često je avangardnost nagrađena zvižducima a diokritet aplauzima. Svake godine raspravlja se o odlukama žirija, o glasanju publike. No filmovi ostaju, pa i vreme za utvrđivanje njihove vrednosti. M. MILOŠEVIĆ Scena iz filma "Ne plači, Petre"

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1964-08-2601-2700_2726
Javi napako na oder@slogi.si.