Prve brazde jugoslovenske televizije
Đorđe Đurđević, Borba, 7. 2. 1966
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
PRVE BRAZDE
JUGOSLOVENSKE TELEVIZIJE
Godina 1966. je za jugoslovensku televiziju jedna od onih vremenskih deonica koje imaju prednost da evociraju neke trajne i drage uspomene.
Sećanja će biti utoliko neposrednija, jer se ove godine navršava prva decenija naše televizije, od kako su malobrojni entuzijasti, u prvo vreme gotovo i nepoznati široj javnosti, položili kamen temeljac za jugoslovensku varijantu jedne nezamenljive tekovine sveta u kome živimo.
Petnaestog maja 1956. povodom proslave 30-godišnjice Radio-Zagreba, pomoću malobrojnih televizora emitovan je inostrani TV program iznenađenim zagrebačkim gledaocima. Zatim je u Zagrebu počeo rad i prvi TV studio u zemlji. Trećeg avgusta iste godine prvi put se pojavila TV slika iz naših izvora a 3. septembra i prvi domaći program. Stalni eksperimentalni program nastao je 29. novembra 1956. godine. To su datumi „rođenja“ naše televizije.
Pre deset godina televizija u nekim evropskim zemljama, a naročito u SAD, nije bila pojava koja deluje magičnom snagom na nebrojene gledaoce. „Čarobne kutije" odomaćile su se u tim sredinama pre nego što se kod nas moglo i pomišljati na njihovo stalno prisustvo i u našoj svakidašnjici.
Međutim, ta činjenica nije obeshrabrila one najupornije. Nije porazno uticala na maštovitost nekih naših ljudi, niti je sprečila njihovu istrajnost u nameri da se televizija uključi u talasne dužine naše stvarnosti.
Oni su tokom 1956. godine posle dugih priprema i podrškom zajednice doživeli da se ostvare želje koje su dotle smatrali neverovatnim ali mogućim. Osnivali su se televizijski centri, prvo u Zagrebu i Ljubljani a potom i u Beogradu. Formirane su prve ekipe, emitovane prve emisije, preživljene prve stvaralačke i neimarske radosti, razočaranja, nedaće i uspesi.
Dolazak predsednika Tita na Zagrebački velesajam 1956.
(Prvi televizijski prenos izvršen u to vreme)
I sada, ali znatno jače i sugestivnije, stoji misao da služeći televiziji u stvari pomažem jednom neznanom čoveku, dakle gledaocu uopšte, čoveku koji pokraj svog televizora nešto očekuje, koji želi da vidi neku sliku i čuje neke reči... To je pomoglo da se zaboravi na sve teškoće i da jedna uslovno nazvana, „velika avantura“ bude i neizbrisiva uspomena i životno opredeljenje.
S toga smo ovih dana razgovarali sa onima koji su zaslužni za „prvu brazdu“ jugoslovenske televizije. U tim razgovorima učestvovali su prvi direktori naših TV centara, prvi reditelji, prvi televizijski trudbenici kojima je jedini cilj bio da onda što brže i efikasnije ovladaju novim medijumom.
Evo odlomaka tih sećanja:
Ivan Šibl, predsednik Prosvetno-kulturnog veća Sabora SR Hrvatske, tadašnji generalni direktor televizije:
...„Kada je reč o počecima televizije u okviru Radio-Zagreba onda pre svega treba spomenuti požrtvovanje nekih ljudi iz redova stručnog tehničkog osoblja. Inženjeri Trs i Galić bili su zaslužni što se na osnovu njihovih istraživanja formirala i prva tehnička ekipa koja je zatim bila udružena i sa prvim programskim grupama... Tadašnje prve emisije meni su nekako najsimpatičnije, nosile su sobom jedan nezaboravni šarm".
Dušan Štrbac, predsednik Zakonodavno-pravnog odbora Sabora SR Hrvatske, nekadašnji direktor zagrebačke televizije:
...„Prvih dana oskudevali smo u svemu i svačemu. Nije bilo dovoljno tehničkih mogućnosti, neophodnih iskustava, tekstova, ljudstva. Kadrovi su se okupljali, dolazili su iz drugih medijuma i sredina (uglavnom sa radija i filma) pa je trebalo stvoriti takvu radnu atmosferu u kojoj se prvi put koncipira i emituje TV program. U tim prilikama entuzijazam je bio presudan, bio je glavna motorna snaga za sve nas... Iz današnje perspektive mi izgleda da je takav entuzijazam teško bilo igde sresti".
Zlatko Sinobad, opunomoćeni ministar u DSIP, nekadašnji predsednik jugoslovenske radiodifuzije i direktor programa TV studija Zagreb:
...„Prvenstveno je tada bilo savladati zanat jer se bez ikakvog iskustva nije moglo napredovati. Teško je sada prisetiti se svih ondašnjih događaja i danonoćnih napora na početku našeg TV programa..."
Rado Cilinšek, jedan od ondaših i sadašnjih urednika programa ljubljanskog TV studija:
„U tadašnjim izuzetno teškim radnim uslovima svi smo radili sve. Iako danas posedujemo solidniju tehniku, raznovrsniji program, profesionalnije radne procese, nemoguće je zaboraviti one početničke korake i radosti"...
Mario Faneli, reditelj RTV Zagreb:
...„Još 1954. godine kada sam u Kopru video neke emisije italijanske televizije, pre nego što sam od uzbuđenja išta mogao reći, bila je pomisao - to je za mene! Od tada živim tom uverenju... Sećam se da sam 1955. godine došao u Zagreb i obratio se drugu Sinobadu pitajući kada ćemo i mi početi sa televizijom... Ubrzo sam uključen u posao do te mere intenzivan, iscrpljujući i prepun neočekivanih obrta da je danas gotovo nemoguće bar približno opisati dinamiku i tempo tadašnjih naših prvih TV koraka".
Kreša Novosel, urednik igranog programa TV studija RTV Zagreb:
...„Iako su naši prvi dani na televiziji ličili na nešto što se ne može odmeriti ikakvim merilima, radili smo sa toliko volje i zalaganja. Mada su ponekad bile u pitanju najobičnije stvari, mi smo ih voleli i to je ono bitno... Zar je već prošlo deset godina?"...
RTV Zagreb:
Stasao sam na radiju i dao mu svoju mladost... A onda se jednog dana proneo glas da se dole, na prvom spratu zgrade u Jurišićevoj 4, radi na počecima naše televizije... Bilo je to u prostoriji prepunoj od reflektora i uzbuđenja, od vreve ljudi i kamera, od izgovaranja neobičnih reči: „Kamera jedan. Rez. Pretapanje. Objektiv četiri. Krupno. Objektiv od 35 inča" itd... Sve je to bilo naivno, ali nezaboravno naivno"...
Lado Pohar, poslanik Skupštine Slovenije, nekadašnji direktor ljubljanske televizije:
...„Radilo se s malim iskustvima ali velikim oduševljenjem. U pravom smislu reči bio je to kolektivni rad pa se ono malo tadašnjih emisija pripremalo maksimalnom pedantnošću. Najuzbudljiviji doživljaj iz tog perioda svakako je prenos skokova sa Plannice, što je bio i naš prvi prilog za Evroviziju".
Mirč Kragelj, reditelj RTV Ljubljana:
...„Nikada nismo tako lepo radili kao onda. Oduševljenja je bilo na pretek. Već prve emisije imale su snažan odjek među gledaocima. Dobro se sećam, tako reći čitav mesec dana nismo ni izlazili iz studija, ne misleći na odmor i predah".
Saša Vuga, dramaturg RTV Ljubljana:
...„Dužnosti koje su nam tada naložene časno smo izvršili. Iznad svega bilo je idealizma mada to sada može nekako staromodno da zvuči - ali to je za nas bila svakidašnjica. Živeli smo, osećali i radili u skladu s njom"...
Igor Leandrov, načelnik odeljenja za studio programa RTV Beograd:
...„Od kako je formirana prva programska grupa u jesen 1956. godine, za nas u Beogradu dani koji su potom usledili protekli su u znaku dosta neviđenih senzacija, samopregora, istraživanja. Taj tempo mnogi nisu mogli da izdrže, pogotovo ne oni u informativnom sektoru jer nije preterano ako se kaže da su sagorevali na poslu"...
Radivoje-Lola Đukić, reditelj RTV Beograd:
...„Bilo je kao i uvek kada je u pitanju pionirski posao... Osnovno i karakteristično za prvi period delatnosti naše televizije svakako je nesvakidašnji entuzijazam... Bojim se da smo do danas u mnogo čemu izgubili te osobine a profesionalci nismo postali".
Đorđe ĐURĐEVIĆ
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Refleksija in publicistika
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1966-02-5301-5400_5403-5404