Razočaranje na Hvaru
Nikola Nešković, Politika, 4. 9. 1966
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
ŠTA JE POKAZAO SKUP AMATERSKIH POZORIŠTA JUGOSLAVIJE
RAZOČARANJE NA HVARU
Bez pravog doživljaja, bez zadovoljstva umetničkog slavlja, bez pokušaja traženja, bez duha i srca, tromo i već starački lenjo prošao je jubilarni, deseti hvarski susret Dramskih amatera Jugoslavije. Otvorena pozornica Veneranda, nad kojom se može da vidi najzvezdanije nebo, izgubila je ove godine svu draž skupa entuzijasta i nesvesno, bez većeg opiranja, predala svoje ključeve poluprofesionalizmu i srednjaštvu.
Ako se prema hvarskom festivalu daje ocena stanja dramskog amaterizma u Jugoslaviji, treba konstatovati krajnje ozbiljnu krizu koja je ove godine, konačno, buknula u najsnažnijem obliku. Zamerke izrečene poslednjih godina, sad su dobile svoju besprekornu potvrdu.
Jedanaest noći palila su se svetla starih zidina renesansnog manastira i otvarala vrata publici, jedanaest predstava trajalo je bez žara i uživanja, bez i malo radosti za retku publiku, jedanaest večeri nije se čuo pravi oduševljeni aplauz, jedanaest puta pokušalo se razgovarati, rano izjutra, o predstavama, festivalu i amaterizmu i sve je potvrđivalo stanje koje niko nije hteo da iskaže u njegovom pravom obliku — kriza.
KAKO DATI IME KRIZI
Potvrditi jednu ovakvu ocenu nije nikakva teškoća jer je svaki dan ovogodišnjih hvarskih amaterskih svečanosti donosio novu potvrdu:
Pojava profesionalnih amaterskih (!?) ansambala postaje sve češća. U želji da po svaku cenu obezbede kontinuitet rada, kao i da odgovore obavezama iz zaključenih ugovora sa fondovima za finansiranje kulturnih delatnosti opština ili srezova, pojedini ansambli prelaze na plaćanje „nadoknade" članovima za amaterski (!) rad na probama i predstavama. Ovaj proces se toliko razvija da se već izrađuju posebni „Pravilnici o nagrađivanju amatera" u kojima je jedan od osnovnih uslova dužina staža u ansamblu. Tragično je što ovakvi pokušaji imaju podršku u republičkim organizacijama amatera.
Nijedna prikazana predstava nije imala atribute amaterske predstave. Bledo imitiranje loših profesionalnih predstava ili predstave ispod bilo kakvog diletantskog nivoa bile su jedine dve mogućnosti prilikom ocenjivanja viđenog na Hvaru. Ovaj, slobodno možemo reći, manir imitiranja profesionalnih pozorišta počinje da predstavlja osnovnu opasnost za dalji napredak rada amaterskih pozorišta pogotovo zbog velike podrške koju ima u Savezima dramskih amatera. Posebno je opasna maska pod kojom se ovakav način rada sve više protura: „VRŠENJE ZNAČAJNE KULTURNE MISIJE“.
Zaprepašćujuća je činjenica da od dvanaest viđenih predstava amatera iz svih naših republika, nijedna nije predstavljala barem mali eksperiment ili dala mogućnost za naslućivanje traženja. Na taj način amaterizam je ostao bez svoje osnovne vrednosti. U jednoj mogućoj predstavi, gde se ovakvo tragalaštvo moglo osetiti, ono je negiralo svojom nemoći samo sebe. (Molijer: Žorž Danden AP Mikšić).
Vrednost našeg dramskog amaterizma u svetskim razmerama proneli su dosada studentska i omladinska amaterska pozorišta. Ovi ansambli poznati po svome lucidnom i duhovitom shvatanju pozorišta nisu viđeni ove godine iako, poznavajući predstave nekih od njih, mogu tvrditi da bi bez kakvih problema zauzeli prva mesta. Treba posebno podvući da ove godine nije viđen nijedan ansambl iz Beograda, Zagreba i Ljubljane. Može se otvoreno postaviti pitanje kriterijuma prilikom određivanja predstavnika pojedinih republika.
Žiri ovogodišnjeg festivala, odlučujući u okviru za onoga što je stiglo posle zahvata republičkih žirija, učinio je još jednu uslugu srednjaštvu i lošem kvalitetu dodeljujući nagrade i pohvale sedmorici reditelja od 12 i dvadeset trojici glumaca od dvadeset sedam koji su se pojavili na Venerandi.
UGLED VRATITI ODMAH
Ovo leto je na izmaku i već bi trebalo početi misliti o Hvaru 1967. i o tome šta će stići do njega idućeg leta. Ovakav kakav je bio ove i poslednjih godina, hvarski festival nije više potreban. Mora se napraviti nova koncepcija, novi kriterijumi i uneti nov duh u čitav amaterski pokret da bi se mogli očekivati pravi rezultati.
Hvar može i treba da ostane mesto susreta dramskih amatera ali samo onih najkvalitetnijih, samo onih koji svojim rezultatom mogu da obezbede da će se publika zainteresovati za njihove predstave. Bilo kakvi „republički ključevi" ne mogu se primenjivati na jednu ovakvu smotru u kojoj primaran mora biti rezultat.
Posebno je pitanje kako iskoristiti sve mogućnosti koje daje Hvar sa svojim trgovima, lođama, zidinama, crkvama i samostanom. Kruta principijelnost igranja predstava samo na Venerandi pored predivnog pozorišta građenog 1612. godine ili nekog drugog otvorenog prostora sprečava maštu i ograničava je samo na već davno viđena klišea. Spretnijom organizacijom, jasnom programskom orijentacijom, ranije proklamovanim principima rada žirija, savremenijom propagandom, moći će se vratiti ugled.
Ne sme se zaboraviti da se nalazimo u 1966. godini i da neki principi i ideje koji postoje u amaterizmu nužno i u organizaciji hvarskog festivala više ne stoje. Otaljavati nešto, samo da bi se reklo da postoji, predstavlja atak na kulturu. Onda treba znati ustati i otići.
NIKOLA NEŠKOVIĆ
Ta članek še ni bil pregledan.
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1966-09-6701-6800_6751-6752