Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

U senci festivalskih nagrada

P. V., Književne novine, 15. 5. 1964

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
U senci festivalskih nagrada OKONČANO JE i deveto Pozorje sa plaketama i nagradama kako to festivalu njegovog renomea već odgovara. Ali, sva ta konvencionalna odličja ne mogu da se pretvore u baklje koje će trajno zadržati svetlo nad ovom toliko forsiranom i materijalno negovanom manifestacijom. Zbog toga je razumljivo što nad jugoslovenskim pozorišnim igrama ili institucijom, kako to u Novom Sadu vole da kažu, ostaju mnogobrojne senke, sumnje i pitanja. Čitav tok Pozorja tako je delovao da se retkim posmatračima mora spontano nametnuti otpor prema njegovom protokolu i ambicijama. Oseća se da je to isforsiran spektakl namenjen lokalnoj publici, ponekom profesoru akademije, kritičaru, upravniku pozorišta ili gostu. Jer, pozorišni umetnici, ukoliko nisu posebno delegirani ili lično zainteresovani ovde su samo prolaznici. Ansambli, koji učestvuju u zvaničnom programu, ostaju dan ili dva, mimoilaze se, a odabranima ostaje da utvrde godišnji nivo našeg pozorišnog života. Ali, to je veoma teško - jer komemorativni deo programa obično svojim prigodnim svečanostima i predstavama redovno natkriljuje onaj deo protokola koji je rezervisan za naša savremena teatarska kretanja. A u stvari - to je i prava slika Pozorja na kome savremeni izraz i domaća drama nemaju tako visoku cenu, u svakom slučaju ne onu koju reklamira direkcija Pozorja. (Prikazane su svega dve domaće drame, a od njih samo jedna nova, danas neosporno najtalentovanijeg mladog dramskog pisca Velimira Lukića.) U stvari to je festival kompromisa u svakom pogledu, pa zato nije nikog iznenadilo što smo u okviru zvanične selekcije videli niz predstava veoma različitog nivoa i dometa. Osam izvedbi u toku dugih dvanaest festivalskih dana svega tri - ,,Bertove kočije ili Sibila", ,,Ožalošćena porodica" i ,,Na rubu pameti" mogu da izdrže oštrije i savremenije kriterijume u odabiranju pravih pozorišnih vrednosti. Ako se na osnovu toga može postaviti pitanje - kakve su mogućnosti jugoslovenskog nacionalnog pozorišnog izraza danas, plašim se da Pozorje nije u stanju da pruži na to određeni odgovor. Ni ovaj put, kao što se uostalom i moglo pretpostaviti, nije raščišćeno šta je zaista savremeno i avangardno, odnosno u kojoj meri razna eksperimentisanja pod etiketom modernog, a u suštini pomodna, razbijaju okvire naše poznate učmalosti? Pozorje, ovakvo kakvo je viđeno, mora da se suštinski preobrazi, jer bez toga nema neke naročite perspektive niti će mu prikladno stajati ambicije ozbiljnog arbitra pozorišne umetnosti. (P. V.) Književne novine 15. V. 64.

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1964-05-2301-2400_2447
Javi napako na oder@slogi.si.