Dileme ostaju
Lj. K., Vjesnik, 24. 3. 1966
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
13. festival kratkometražnog filma u Beogradu
Dileme ostaju
Jedan film »Tijelo« suvremeno se nametnuo festivalu. Nametnuo se svojom kvalitetom, stavom svojih autora, pitanjima koja postavlja publici, žiriju, cineastima. Tijelo ljudsko nije objekt divljenja, apoteoze u ovom filmu - eseju. Naprotiv znoj, grd obna pretilnost, omlohavljeni mišići i koža, sluz. Tjelesine se kreću nekakvim mucavim hodom, valjaju se i sjede, izvlače se iz gipsanih oklopa, plivaju oblici ljudski u formalinu prosekture, grcaju u porodiljskoj sluzi.
I kad autori slikaju sjajno ljudsko oko, bistro oko zauzet će cio kvadrat i užasnuti nas svojom dlakavošću, kraterima sitnih pomičnih bora na vjeđama. Akt rođenja dan je najdecentnijim tehničko snimateljskim postupkom, ali to nije ljepota i radost. Jer porod može biti ljepota samo u spoju tjelesnoga čina i psihičke reakcije majke, odnosno onoga koji u svoje ruke prima novi život. Od početka do kraja jeste tako: zar u stolici umjesto anonimnog statista nije mogao sjediti Nikola Tesla, a da kamera ispituje nabore njegove kože, kao nabore kornjačine? Ako je htio pokazati tijelo, razmišljati o tijelu lišenom duha i onda se autoru ovoga filma pružalo nekoliko putova. Mišićna ljepota tijela jednog ždrepca u trku ili muzička ljepota tijela jednog cvijeta nisu isključivo u sferama van čovječjeg prisustva: mi ih možemo pronaći u napregnutim mišićima gimnastičara na preponama ili na primjer u svježini kože na dječjem licu. No autori ovog filma i režiser i koscenarista i snimatelj, s neznatnim odstupanjima bili su nemilosrdni. Nisu dozvolili čak ni to da kroz priškrinuta vrata uđe ona suha ljepota ljudskog kostura veličina arhitekture svoda ljudskog stopala, njih recimo, ne zanima. Oni pokazuju samo gađenje duha nad tjelesnošću (gađenje a ne i patnju) i to nad tjelesnošću u njenim raspadajućim formama. To je biljna strana života, to je muka ljudskog duha ali toj i takvoj muci Leonardo je na primjer znao udahnuti veličinu za kojim autori »Tijela« ne tragaju. Ovdje poražava njihov stav, inzistiranje da se govori o crijevima i samo o crijevima kao o pokretaču, početku i kraju svega, mada crijeva bukvalno nisu snimljena ni u jednom kadru.
»Tijelo« Ante Babaje svjedoči o potpunoj zrelosti jednog umjetnika i taj je film na festivalu izuzetan po svojoj dorađenosti i stilu. Festivalski žiri morao bi o tome voditi računa. (Scenario Tomislav Ladan i Ante Babaja, snimatelj Tomislav Pintar, proizvodnja »Zagreb-film«.)
»Tijelo« je podijelilo gledalište u gomilu onih što pljeskom nagrađuju (što začuđuje jer to u stvari nije film koji publika lako prima) i u malo onih koji su protestirali zvižducima. Inače krivulja pretposljednjeg festivalskog dana išla je od artistički potpuno promašenog igranog filma »Sam« Dušana Prebila (»Viba-film«) do korektnih ostvarenja Aleksandra Čurčinova (»Novine, novine« u produkciji »Vardar-filma«) ili »Letovanja« Branka Ćelovića (»Dunav-film«), kojemu je malo trebalo pa da bude znatno bolji i duhovitiji jer osnove je zato bilo do filmova kojima moramo priznati kvalitete mada ih ne možemo istaći u prvi red filmova prikazanih na ovogodišnjem festivalu. Tu je Ranitovićev film o armiji »Htio bih da govorim« (»Zagreb-film«), »Žedna polja« (»Sutjeska-film«) Vlatka Filipovića, još jedna ekskurzija ovog darovitog redatelja ali ovaj puta ne u snijegom zavijenu planinu nego u bezvodne krajeve, »Da capo al fine« Svete Pavlovića (»Dunav-film«) u kojem Pavlović nije iznevjerio sebe kao dokumentaristu koji voli i odlično poznaje ambijenat seoskih vašara, zatim instruktivni film Dragutina Vunaka »Preticanje«, koji je simpatičan upravo po iskricama duhovitosti, vrlo dobar film M. Miloševića »Za zelenim stolom« (»Dunav-film«), i napokon animirani film Črta Škodlara »Jutro, jezero, veče u Anesiju«.
Lj. K.
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Festivali
- Osebe
- Črt Škodlar
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1966-03-5601-5700_5704