Vrijeme prilagođavanja i vrijeme staloživanja
Telegram, 5. 8. 1966
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
VRIJEME
PRILAGOĐAVANJA
I VRIJEME
STALOŽIVANJA
S trinaestim pulskim festivalom jugoslavenski film ušao je u razdoblje prilagođavanja i staloživanja. Upotrebljavajući ove termine imao sam na umu prilagođavanje jugoslavenske kinematografije onim pozitivnim tendencijama izraženim na prošlogodišnjem festivalu koje su i dovele do odlučne prekretnice u jugoslavenskom filmskom stvaralaštvu i vrednovanju toga stvaralaštva. Pod staloživanjem podrazumijevam osnaženje i utvrđivanje prošlogodišnjih kriterija u okviru kojih je svaka ozbiljnija procjena jedino i moguća.
Završen je XIII festival jugoslavenskog igranog filma u Puli
Prije nego dadem okvirni i pojedinačni prikaz filmova koji, držim, na ovaj ili onaj način predstavljaju produžetak i afirmaciju novih strujanja u jugoslavenskoj kinematografiji, moram i sa svoje strane osuditi neke izvanestetske, ali veoma simptomatične popratne pojave koje u dobroj mjeri zasjenjuju kulturni profil i karakter pulskoga festivala u cjelini.
Premda i sam imam neke primjedbe što se tiče načina izbora pulskoga žirija i nekih elemenata pri odabiranju filmova za službenu projekciju u Areni, smatram da su ovogodišnji »popratni festivalski ekscesi« prevršili svaku mjeru i dobrano prekoračili granicu koja dijeli nužan bezazleni festivalski trač od opasne deformacije elementarnih načela pristojnosti, tolerancije i dostojanstva pred očima jugoslavenske javnosti. O inozemnim promatračima i kritičarima da ne govorim.
Ja ponovno plediram za Pulu, za Pulu onakvu kakva nam je svima potrebna, za kulturnu manifestaciju jugoslavenskog filma, a ne razbojište naših predrasuda, naših provincijalizama, netrpeljivosti i kobnih zabluda oko shvaćanja i tumačenja natjecateljskih premisa te naše jedinstvene nacionalne filmske smotre. Situaciju je, međutim, spasila ona druga, prava strana trinaestog festivala jugoslavenskog igranog filma, ono što su nam rekli autori i filmovi - nove radosti i stare brige.
Nastavak na 6. strani
Slobodan Dimitrijević i Andro Lušičić u filmu »Ponedjeljak ili utorak« Vatroslava Mimice.
Milena Dravić, Relja Bašić i Stevo Žigon u filmu »Rondo« Zvonimira Berkovića
Stanislava Pešić u filmu Štićenik Vladana Slijepčevića
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Refleksija in publicistika
- Osebe
- Stevo Žigon
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1966-08-6501-6600_6599-6600