Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Svuda smo gde nas ljudi očekuju

Borba, 14. 1. 1965

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
SVUDA SMO GDE NAS LJUDI OČEKUJU — kažu predstavnici „Svobode“ iz Velenja, društva koje se smatra sastavnim delom grada i čija je delatnost tako organizovana da u njoj svaki stanovnik može da nađe po nešto što ga zanima Danas: u Bitoli počinje trodnevno savetovanje o iskustvima nekih komuna u organizovanju i razvijanju kulturnog života, na kome će predstavnici Bitole, Kranja, Niša, Prijedora, Prilepa, Pule, Sombora, Velenja i još nekih gradova govoriti o stanju i problemima kulture u njihovim sredinama. „Borba“ je već objavila kraće tekstove o Prijedoru, Somboru, Prilepu i Nišu, pisane na osnovu materijala o kojima će se razgovarati na ovom skupu kulturnih radnika. U današnjem broju donosimo tekst o kulturno-zabavnom životu u Velenju i o radu društva „Svoboda". ,,Naš rad ne može da bude zatvoren samo u razne domove kulture, već mora da bude svuda gde nas ljudi očekuju i gde smo im, ako hoćete, potrebni". To je prvi zakon ljudi koji vode brigu o slobodnim časovima građana Velenja, o njihovom odmoru posle izlaska iz rudarske jame, o času kulture, trenutku razonode. Radnik je zamoren na radnom mestu, zamara se i u stručnom i opštem osposobljavanju, trag umora ostavlja i rad u organima samoupravljanja i sve ono što ga u raznim slučajevima angažuje. Potrebni su mu predasi za duševnu rekreaciju, za povremeno oslobađanje od stega, za zdrav smeh, za odmor oka na cvetu. „Svoboda" po uređen dom, mu se našla pri ruci. ,,Jedan smo od brojnih faktora koji deluju, ili bar pokušavaju da deluju, u korist i dobro svih građana, zokъl 14.1.66. Sami ne predstavljamo ništa - u sklopu celokupnog rada organizacija, društava, preduzeća i ustanova mnogo". "Svoboda" je samo sastavni deo Velenja, tog po mnogo čemu izuzetnog grada, koji je od oslobođenja do danas porastao za deset puta — osam stotina stanovnika 1945, osam hiljada 1964. Osnova velenjske industrije je rudnik u kome je zaposlena samo muška radna snaga. A žene? Za njih se grade preduzeća u kojima će raditi gotovo isključivo one. Kad se izgradi industrija, Velenje će imati dvadeset pet, možda i trideset hiljada žitelja. U rudnik dolaze ljudi iz razvijenih i nerazvijenih krajeva zemlje, iz svih republika, raznih narodnosti. U gradu stanuje šezdeset odsto zaposlenih, ostali imaju stalni boravak u šezdeset sedam drugih opština. Po produktivnosti Velenjski rudnik zauzima prvo mesto među sličnim rudnicima u Evropi. „Mehanizacija i organizacija pri tome predstavljaju sigurno važan činilac, ali osnovni činilac ostaje čovek koji treba da bude brzo prihvaćen", kažu u Velenju. Ljudi u Velenju vole cveće. Svaki će od njih upozoriti prolaznika da ga ne kida, kad na njega naiđe. Ne zbog toga što je uložio mnogo truda da cvet izraste, već zato što ga je zavoleo. Svaki rudar ovog grada ima lepu vrednost na zidu. I tako dalje. Možda svega toga ne bi bilo da se i u to nije „umešala“ „Svoboda". U proteklih pet godina ovo društvo je organizovalo dvadeset osam predavanja sa dijapozitivima i pet razgovora sa proizvođačima opreme i predstavnicima trgovine. Tema je bila jedna — unutrašnje uređenje stana. Samo u toku jedne godine priredi šesnaest likovnih izložbi na kojima budu zastupljeni najpoznatiji vajari, slikari, grafičari. U takvoj sredini radi velenjska "Svoboda". Od nje se traži određena delatnost, ona se tim zahtevima prilagodila, i u rešavanju svojih problema naišla na puno razumevanje stanovnika. novac za njegovo uređenje. Ljudi vole slike u stanovima, svak ima po neku likovnu vrednost na zidu. I tako dalje. Možda svega toga ne bi bilo da se i u to nije „umešala“ „Svoboda". U proteklih pet godina ovo društvo je organizovalo dvadeset osam predavanja sa dijapozitivima i pet razgovora sa proizvođačima opreme i predstavnicima trgovine. Tema je bila jedna — unutrašnje uređenje stana. Samo u toku jedne godine priredi šesnaest likovnih izložbi na kojima budu zastupljeni najpoznatiji vajari, slikari, grafičari. Sve je to delo „Svobode". Društvo je za građane postalo "naša Svoboda", pa zato ni malo nije čudno što svaki zaposleni radnik daje mesečno po sto dinara za njegov rad. Odatle se svi troškovi za delatnost „Svobode" i pokrivaju. ,,Mi se sa svojom kulturom ne namećemo ljudima, već svoje zadatke formulišemo zajedno s njima" - i to je jedan od zakona ovog društva. „Svoboda" je tako postala samo izvođač opšteizglasanog programa. U heterogenom sastavu stanovništva, kakvo je u Velenju, sastaviti program koji će svima odgovarati nije ni malo laka stvar. "Svoboda" se snašla: sastavila je kvalitativno i kvantitativno tako obiman program da u njemu svaki stanovnik može da nađe nešto što ga zanima. Tako se postupa i kad se nabavljaju nove knjige za biblioteku, prilikom sastavljanja programa za dom kulture, pri angažovanju profesionalnih trupa iz drugih mesta. Najviše se, međutim, postiglo prilikom osnivanja i u vođenju tri kluba — radničkog, omladinskog i pionirskog. Ovi klubovi su tako organizovani da predstavljaju neku vrstu samousluge. Svaki posetilac može da odabere ono što mu trenutno najviše odgovara — televiziju, šah, razgovor o filmu, razgledanje izložbe, čitanje novina. Svake nedelje se u klubovima priređuju predavanja ili klupske večeri, a jednom mesečno se prikaže određeno kulturno-istorijsko razdoblje, bilo u slikarstvu, igri, muzici, literaturi ili nečem drugom. Na kraju, nekoliko statističkih podataka: u Velenju, gradu sa osam hiljada stanovnika, blizu šest stotina građana su aktivni članovi „Svobode", a četiri i po hiljade je onih koji bilo na koji način pomažu rad društva; svaki stanovnik Velenja video je u protekloj sezoni sedamdeset predstava, iako nema ni jedne porodice bez radija ili televizora. U okviru „Svobode“ intenzivno rade hor, orkestar duvačkih instrumenata, zabavni orkestar — svi su oni sposobni za samostalne priredbe. Sem toga, veoma je razvijena šahovska sekcija, a među omladinom posebno su omiljene sekcije za igranje, folklor i balet.

Ta članek še ni bil pregledan.

Področja
Gledališče
Oznaka arhivskega gradiva
1965-01-3301-3400_3195
Javi napako na oder@slogi.si.