Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Žarke želje ili stvarne mogućnosti?

M. B. M., Borba, 24. 5. 1965

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
U ateljeima,, Film-servisa": Igor Pretnar na snimanju „Lažljivice" Vыvoz 24.U ŽARKE ŽELJE ILI STVARNE MOGUĆNOSTI? Danilo Bračić: Želimo da radimo u nor- malnim i ravnopravnim uslovima Zauzeti našim večitim filmskim raspravama, gotovo da nismo ni primetili onih nekoliko miliona dolara kojih smo prošle godine privredili u poslovanju sa inostranim partnerima. Pre nekoliko godina bile su to samo žarke želje, a danas nisu više ni mnogo žarke, ni mnogo daleke. Svakako, u pitanju je itekako lepa suma, koja bi u finansijskom mehanizmu naše kinematografije mogla da ulije dosta sveže krvi, ali ne pravimo prebrze zaključke: to još uvek nije suma sa kojom u ovom trenutku hoćemo i smemo da budemo zadovoljni! Jednostavno, ambicije su nam opravdano narasle. Zašto ne bismo kroz tri godine sadašnjih inkasiranih tri miliona dolara pretvorili u devet miliona dolara, na primer! Ili, dvanaest! Zašto da ne! ja strastveno opseda i direktora ljubljanskog „Film-servisa" Danila Bračića. Iskustvo njegovog preduzeća umnogome je i slika naših tekućih prilika oko filmskih usluga. Naš prošlogodišnji bilans u poslovanju sa inostranim partnerima doneo nam je 406 hiljada dolara - kaže Bračić i to je nešto što bi se moglo okarakterisati kao lep poslovni uspeh, kad mi ne bismo bili u situaciji da danas moramo da lupamo na vrata odgovornih institucija sa alternativom: stvorite nam normalne uslove za rad ili nas likvidirajte! Neka tako nešto izaziva čuđenje. Nas teško pritiskuju razni nasleđeni dugovi, koji gutaju svu našu zaradu, a osim toga mi moramo da poslujemo pod vrlo nepovoljnim kreditnim uslovima. Zašto? Zato što se kod nas krediti daju na godinu dana, i to od momenta završetka snimanja. Međutim, u Nemačkoj ili Italiji, odakle nam dolazi najveći deo naših poslovnih partnera, krediti se daju na 18 meseci, i to od časa premijere filma! To nije mala razlika! Zatim, i kad dobijemo kredit, mi u gotovom moramo odmah da participiramo oko 40 odsto. Gotovo da posle toga mi ne možemo da računamo na bilo kakve elastičnije poteze. U skladu sa svim tim ništa bolje ne stojimo ni sa primom koji dobijamo za svaki uvezeni dolar. Do nedavno, on je bio isti kao i 1962. godine. Sada je povećan za nešto više od sto dinara. To još ni izbliza nije dovoljno, ako samo imamo u vidu koliko su cene skočile. Ne čudi ni okolnost da su lični dohodi prošle godine u Film-servisu bili najniži u celom ljubljanskom središtu! U stvari, mi ne tražimo nikakav privilegovan položaj, on nam nije ni potreban, jedino na čemu insistiramo to je da nam se stvore normalni i ravnopravni uslovi za rad. Naši poslovni izgledi u ovoj godini obećavaju nam odlične rezultate, ali mi ne možemo da radimo sa vezanim rukama. Ne možemo da razvijamo ni ono što smo postigli ako stalno nailazimo na razne nerazumljive kreditne prepreke. Dakle, mi očekujemo da nam neko jasno i glasno kaže da li naše poslovanje treba omogućiti ili ne"? Neka skeptici za to vreme ostave svoju skepsu na stranu. Počnimo od malo smelijih i elastičnijih računica. Pogledajmo, najpre, šta su sve Grci, Italijani i Španci uradili dosad od svojih filmskih usluga: napravili su od toga odličan posao, koji ne prestaje da cveta. Ne sumnjamo u to: prebrojmo koliko se dolarskih miliona u njihove blagajne od svega toga nakupilo. Moramo se pred tim najozbiljnije zamisliti. Dok su drugi iskoristili i ono čemu se i sami nisu nadali, mi smo stidljivo, nespretno i neoprostivo tapkali za događajima. Bilo bi dobro kad bismo bar danas iz svega toga izvukli neko iskustvo. Inače, promaknuće nam i poslednje šanse! Da se to ne bi desilo moramo hitro i neodložno da se složimo da naša sadašnja organizacija i finansijski provisi, u toj oblasti ni izbliza ne drže adekvatne mogućnosti da se ravnopravno uključimo i pojavimo na tom filmskom tržištu. Naše mogućnosti nikako nisu male, naprotiv, ali ni naše producentske i uslužne efikasnosti nikako nisu najveće. U toj nesrazmeri nalaze se zacelo i osnovni uzroci našeg zaostajanja. Moramo se, naprosto, pojaviti sa preduzimljivim inicijativama, sa preciznijim idejama, sa ubedljivijim i opipljivijim argumentima. To znači da naše tradicionalne improvizacije moraju što pre da ustupe mesto stručnim analizama i profesionalnoj odgovornosti. Ne čekajmo da drugi slučajno otkrivaju našu konkurentsku moć, otkrivajmo je i dokazujmo je sami. Ne sumnjajmo ni najmanje u taj stil, on je u isto vreme i potvrda pune angažovanosti i odgovornosti. Očigledno, ta i mnoga druga pitanja zaslužuju da na njih što pre odgovori i da se razluči celishodno od necelishodnog, ukoliko hoćemo zbilja da budemo efikasni! M. B. M.

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1965-06-4001-4100_4005-4006
Javi napako na oder@slogi.si.