Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Petorka za Kan

M. B. M., Borba, 25. 3. 1975

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
METAFORA ISTORIJE: Scena iz filma „Derviš i smrt“ Petorka za Kan Filmovi Matjaža Klopčiča, Zdravka Velimirovića, Vlatka Gilića, Jovana Aćina i Miše Radivojevića konkurišu za programe festivala na Kroazeti U voz za Kan, Jugosloveni su se u poslednji čas ukrcali na „kartu više“! Karte je podelio Međurepublički žiri za izbor filmova za inostrane festivale, a putnici su: „Strah" Matjaža Klopčića, „Derviš i smrt“ Zdravka Velimirovića, „Kičma“ Vlatka Gilića, „Ruža od betona" Jovana Aćina, „Testament“ Miše Radivojevića, u dugometražnoj konkurenciji, i „Hrčak" Petra Lalovića, „Mašina života“ Dejana Karaklajića i „Dezinfekcija“ Ante Zaninovića. Sem „Testamenta", prijavljenog za program ,,15 dana autora“, svi ostali filmovi reflektiraju za učešće u zvaničnoj festivalskoj konkurenciji. Konačnu reč daće, za neki dan, merodavni kanski selektori, od kojih se, u najboljem slučaju, može očekivati da izaberu jedan dugometražni i jedan kratkometražni film. Sa najvećim ambicijama u Kan su se inače uputili Klopčič, Velimirović i Gilić, kojima se u poslednjem trenutku pridružio i Aćin, uzdajući se u socijalnu neposrednost i aktuelnost svoje priče. Sasvim drukčija inspiracija prožima dela njegovih konkurenata. Sva tri njihova filma imaju izrazito intelektualno obeležje. Velimirović je okupiran temom slobode i vlasti, u dekoru jedne metaforične istorijske povesti. Kod Klopčiča se prepliću motivi javne kuće kao ogledala društvenih neuroza u secesionističkom ambijentu Ljubljane s početka ovog veka. Gilić sav u moralnim varijacijama fizičkog zagađivanje ljudske sredine koje se neizbežno pretvara u duhovno propadanje, i obrnuto. U sličnim vodama je i Radivojevićev „Testament", čija hermetička, simbolička intonacija najradikalnije deluje, što je verovatno i uslovilo da svoje šanse potraži na specijalizovanom, fleksibilnijem programu, van zvanične konkurencije. Simptomatično je da na vrata Kana ovog puta kuca toliko jugoslovenskih kandidata, za razliku od ranijih godina kad smo gotovo redovno samo sa strane deprimirano mogli da posmatramo šta se tamo događa. U svakom slučaju, makoliko neočekivan, sadašnji trenutak ipak nije iznenađujući, naprotiv. Neprijatno iznenađenje bi predstavljala obrnuta situacija. Istina, Gilić, Aćin i Radivojević su za Kan dobili vize u minut posle dvanaest, zahvaljujući ljubaznosti kanske direkcije da nam prolongira ranije utvrđene rokove. Šta to može drugo da znači nego da je i samim festivalskim šefovima stalo do naših filmova, kao i svakom drugom festivalu, uostalom, gde svaka zemlja više znači za priređivače i jedan poen više. O dobrim filmovima i da se ne priča. Tako se sadašnji odlazak u Kan u neku ruku pretvara i u svoje­vrstan test mogućnosti, rezultata i sposobnosti našeg modernog filma, koji tek kroz svoje kontakte sa svetom može da nađe i potpunije kontakte sa samim sobom. M. B. M.

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1975-03-01-31_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.