Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Kad mladi sazrevaju?

Dragan Belić, Borba Beograd, 1. 8. 1975

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
HHІІ FESTIVAL JUGOSLOVENSKOG IGRANOG FILMA U PULI Kad mladi sazrevaju? VEČE PETO: „Zimovanje u Jakobsfeldu" Branka Bauera (zvanična konkurencija) i „Prolećni vetar“ Rajka Ranfla (informativna sekcija) Pula, 31. jula. Najzad jedno pravo osveženje: sinoć smo videli najcelovitije ostvarenje Pulske smotre, jedan čist i kompletan film u kojem je publika doista uživala. Film je, uslovno rečeno, namenjen deci, zapravo i govori o deci, ali mu je to, u ovom slučaju odraslog gledaoca, samo prednost, vrlina, i to najplemenitijeg kova, što bi mogao biti podatak više prilikom zvanične raspodele nagrada. Ali, kako to već biva ovih pulskih večeri, film koji smo potom videli u Areni, znatno zasenjuje utisak o vrednostima ostvarenja prikazanih pete festivalske večeri. Govori o mladima, zapravo o njihovim ljubavima, a čini to na jedan sasvim konvencionalan način, uglavnom standardnim sredstvima ekspresije, te izaziva ravnodušnost koja čak i ne traži ozbiljnije procene.. Izvornost doživljaja Dečak, mladi partizan, koji uporno tvrdi da ima 15 godina, dobija zadatak da vrati u grad odbeglog mališana, svog vršnjaka. Trebalo bi, po pismenoj naredbi komandanta, za koju će naknadno saznati, da ostane na zimovanju u svom selu, dok odred na proleće ponovo ne krene u akcije. Naizgled, ništa izuzetno, uz podatak da dečak želi što pre da se vrati među svoje drugove i da će zadatak više uspešno obaviti. Scenario za film „Zimovanje u Jakobsfeldu" Branka Bauera („Avala-film“, Beograd, „Neoplanta-film", Novi Sad, Televizija Beograd) nastao je po motivima romana Arsena Diklića „Salaš u malom ritu" (Diklić je uz Bauera i koscenarista filma). Dakle, jedno popularno književno delo za decu pretočeno je u film, ali se mora konstatovati da je literarni kontekst tek samo izvor zbivanja, okvirni plan koji određuje vreme i prostor doživljaja. Nigde u Bauerovom filmu ne možete naslutiti zamke literarizacije, niti će vam se koja scena učiniti literarno iskonstruisana, dakle, filmski nemotivisana, tako da se izvornost junakovih doživljaja nameće kao primarni kvalitet prilikom suda o „Zimovanju u Jakobsfeldu“. Sama priča obiluje vedrinom koja je tako svojstvena dečjim pustolovinama, a iza tog bodrog, svežeg kazivanja gledalac nalazi, vešto osenčenu, sliku pomahnitalog fašizma na banatskoj ravnici, koji i decu deli, podstiče agresivnost i slavi nasilje. Bauerov junak, nasuprot drugom dečaku, nema bujnu maštu niti mu uobrazilja zasenjuje trezvenost razmišljanja. U tim teškim danima stekao je odlike racionalnog, strpljivog pa čak i prepredenog čoveka koji dobro zna da njegovo vreme tek dolazi, u boljim prilikama za borbu. On će to vreme, bar u naznakama, sačekati na kraju filma, mada u tim scenama rediteljska umešnost nije održana u istoj ravni. (Nešto naivnosti, ponavljanje motiva). Bauerov film odiše lirikom, prepun je poetski intoniranih scena, te onaj epski odjek pri kraju nešto odudara od celovite strukture "Zimovanja u Jakobsfeldu". Kamera je porinuta u banatsku ravnicu, i ne retko vam se učini da izranja iz same zemlje, iz ševara i ritova, pa lokalni kolorit zbivanja, sa mlekom i konjima, dolazi do pravog izražaja. Karakterizacija likova, naročito odraslih, takođe je podređena tom lokalnom senčenju što filmu daje onu autentičnu izvornost sa kojom pleni gledaoca. Doista, najveštije napravljen film u dosadašnjem delu Pulske smotre. Usiljenost vedrine U filmu Rajka Ranfla „Prolećni vetar" („Viba-film" Ljubljana) studenti, koji su mu junaci, uglavnom se vole, zabavljaju, uživaju. Potpuno su otrgnuti od socijalnog konteksta sredine kojoj pripadaju, od svih zbivanja koja se ne tiču njihove intime. Dakle, Ranfl kao scenarista i reditelj posmatra isključivo tu stranu svojih junaka, trudeći se da napravi vedar film o studentskim ljubavnim zgodama, odnosno njihovim ljubavnim jadima. I sama priča podređena je tom zahtevu: posve jednostavnih zapleta, s konvencionalnom motivacijom svedena je isključivo na onaj konačni odlučujući susret dvoje mladih: reditelj se tako lišio svih zamašnijih tumačenja u odnosima svojih junaka, lišavajući se tako svega što ne bi vodilo jednostavnosti. I kao konačan rezultat svih tih odbacivanja dobio je: jednostranost. Vedrina mladosti, koja bi trebalo da bude osnovna vrlina filma, ukazuje se samo kao jalov pokušaj da se zadrži gledaočeva pažnja. Vesele zgode studentske mogu se eventualno učiniti nekome i primamljivim, ali ostaje činjenica da su same sebi cilj, igrarija u kojoj više uživaju učesnici tih dogodovština nego što im se dive oni što ih posmatraju. Uz to nemotivisano ponašanje, glavne junakinje svodi odnose među likovima na nivo ispraznih konstrukcija koje, ma koliko trebalo da budu smešne, izazivaju potpuno nepoverenje prema elementarnoj autentičnosti u intimnim opredeljenjima mladih ljudi. Dragan BELIĆ POETIČNO OSTVARENJE: Iz filma „Zimovanje u Jakobsfeldu" Branka Bauera

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1975-08-01-12_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.