Balada, spektakl, drama
Dragan Belić, Borba Beograd, 3. 8. 1975
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
Balada, spektakl, drama
Poslednje dve večeri smotre u zvaničnoj konkurenciji prikazani filmovi „Priča o dobrim ljudima" Franceta Štiglica, „Okovani šoferi“ Vladimira Pavlovića i „Kuća“ Bogdana Žižića
MEĐU NAGRAĐENIMA: Kadar iz filma „Priča o dobrim ljudima" Franceta Štiglica
(Pula, 2. avgusta) — Od tri filma koja smo videli u poslednje dve večeri, izdvojili bismo „Priču o dobrim ljudima“ („Viba-film“, Ljubljana), kao najkompaktnije ostvarenje, sa odličnom glumom i prekrasnom kamerom (Rudi Vavpotič). Film je nastao po motivima istoimenog književnog dela Miška Kranjca (scenario: Andrej Hing i France Štiglic), inspirisan je, dakle, literaturom.
Za poetski realizam novelističkog porekla Štiglic nalazi adekvatnu meru u lirskim pasažama, pretežno eksterijernog karaktera. Budući da vešto fabulira, iako nešto tradicionalnim rukopisom, reditelj uspeva da do krajnosti usvoji jednu baladesknu strukturu. Tako njegova priča dobija odlike legende koju na nekom od prekrasnih prekomurskih pejzaža, raspreda slučajni, zalutali putnik pred dobrom, pomalo usnulom decom.
Nema odviše događanja u Štiglicevom filmu. Nemir u mirnu sredinu usamljenih ljudi unosi nesrećni junak porodice, azbojnik kojeg po opasnim močvarama vijaju žandarmi. Izaziva, prvenstveno, nemir u duši, unosi nespokojstvo, razdire porodicu, a potom, kao grešni junak, u poslednjem bekstvu, doživljava otrežnjenje. Gledalac film može doživeti i kao bajku o dobrim ljudima, budući da sadržaj koji nudi odiše bajkolikom jednostavnošću folklorne inspiracije.
Dileme u senci eksplozija
Film Vladimira Pavlovića, „Okovani šoferi“ (Filmski studio, Titograd, „Zetafilm" Budva, „Mosfilm", Moskva), pripada rodu filmskog spektakla, što reditelj, bezbrojnim pirotehničkim vratolomijama, uporno naglašava. Pavlović, dakle, ne zazire od spektakla, iako sadržaj nudi obilje dramskih niti za priču o ruskim zarobljenicima koji, prikovani za volan, voze benzin za nemačke trupe preko partizanske teritorije.
Ti dramski akcenti, kada, na primer, partizani odbijaju da dižu u vazduh cisterne sa ruskim okovanim šoferima, samo su nabačeni, kao usputni podatak, te tako nedovoljno razređeni. Dileme nestaju u dimu eksplozija ili scenama koje su tek štaj zbivanja, sve je podređeno spektakularnim potezima koje preduzimaju obe strane.
Takav pristup jednoj dosta zanimljivoj temi dovodi i do konstrukcija kojima naivnost nije strana. Po pravilu, one se smenjuju sa pirotehničkim paradama, upotpunjujući tako sliku o filmu koji ima velike ambicije, ali malo vrlina da ih ostvari. Uz sve to, potpuno nemotivisan kraj filma stvara kod gledaoca utisak da se „Okovani šoferi", temelje isključivo na improvizacijama koje ne dopuštaju čak ni trezveniju analizu ostvarenja.
Motivi jednog direktora
"Kuća“ Bogdana Žižića (,,Jadran-film“, Zagreb) jedini je film zvanične konkurencije koji govori o takozvanoj savremenoj temi, što je, ne mala prednost u konstelaciji koju je uspostavio žiri selekcijom. Žižić doista želi da bude što aktuelniji: junak mu je direktor velikog uvozno-izvoznog preduzeća, a konflikt drame — korupcija. Scenario, dakle, izaziva iskušenja koja reditelj, u početku sa lakoćom, rešava britko, veoma angažovano, efektnim sukobima korumpiranih službenika i moralno potpuno čistog direktora.
No, drugi deo filma, kad junak gubi ispravnost uverenja, sledeći službenike koje je predao pravdi, pretvara se, sasvim iznenada, u intimnu dramu koja se ne lišava ni kriminalističkog zapleta. Moralni pad direktora izaziva jedno lepršavo žensko stvorenje koje on sreće negde na putu, te se žena, kao standardni motiv, pojavljuje kao zla kob ljudske uzvišenosti i etičke superiornosti.
Tako, ta snažna socijalna drama, kojoj je angažman osnovna vrlina, nestaje u obrisaima konstrukcije koje gledaoca lagano nose ka tugaljivom saosećanju prema nesrećnom dirktoru. Njegova zla sudbina manifestuje se kroz raskošnu kuću radi koje je počeo da krade, da bi udovoljio želji žene.
Kao što biva kod većine filmova sa ovogodišnje pulske smotre, i Žižićevo delo samo je u početnim nagoveštajima. Kidajući niz sa izvornošću životnog prostora koji ograđuje, autor se našao u prilici da krajnje pojednostavi okolnosti koje uslovljavaju jedno društveno zlo. Ta činjenica, budući da je karakteristična za mnoge naše filmove koji govore o savremenim društvenim problemima, traži podrobnije analize i opsežna nagoveštavanja.
Dragan BELIĆ
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Nagrade
- Osebe
- Andrej Hieng Miško Kranjec
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1975-08-01-12_799-7