Nezvan bolji od pozvanog
Vojin Vitezica, Večernje novosti Beograd, 2. 8. 1975
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
Šeste večeri u julskoj Areni »Hitler iz našeї sokaka« i »Muke йo Maši
NEZVAN BOLJI
OD POZVANOG
Još jednom se potvrdilo da film isključen iz takmičenja ima zanimljivijih elemenata od primljenog: Zafranovićeve „Muke“ jače od Tadejevog „Hitlera"
AKO bi neko smerao da totalno zbuni publiku, domaću, a pogotovo stranu, u Areni, i da unese kompletnu zbrku o pojmovima i gledištima, ne bi lakše bilo nego da iste večeri stavi na program „Zimovanje u Jakobsfeldu" i „Hitlera iz našeg sokaka“. Ta dva filma se poklapaju po vremenu radnje — prošli rat — i po elementima likova. Folksdojčeri u Banatu — isti ljudi u crnim uniformama i sa kukastim krstovima. U „Hitleru iz našeg sokaka" centralna ličnost je sićušna, doušnička dušica, bedni šićardžija, seksom kompleksirani bratoubica, loš čovek do zla boga, kao i ostala mu sabraća.
Ideja filma Vladimira Tadeja, sa Nikolom Simićem u glavnoj ulozi, bila je izvrena. On je hteo da analizira stanje u kome je takvima kao što je gore opisani čovek, data vlast posle upada nemačkih trupa. On, proglaljano ako se njemu i njegovim kolegama nešto desi. Taj psihološki preokret u bedniku koji odjednom postaje značajan, uzdignut iz blata, nekom rukom tamo iz Berlina, pružao je izuzetnu mogućnost. Nažalost, stvorena je od toga mala, intrigantska drama, na nivou osrednje TV emisije, u kojoj su izgubljene prave niti elementarne priče o sudaru humanizma i nečovečnosti, i u kojoj je trebalo da se sve izdigne iz lokalnih odnosa i popne na svečovečansku visinu. Mi posmatramo izazivanja i čarkanja među bivšim komšijama, pratimo to malte ne kao komediju karaktera, a ne kao tragediju ljudske zablude.
Boris Dvornik, Ružica Sokić, Nikola Simić i ostali pokušali su da izbave film na mestima gde su padovi gotovo neminovni. U toj priči tim, da počinje i da se njome završi. To je odnos malog Nemca, dečaka, koji neće da shvati ono što čine roditelji, i malog Cigančeta, prognanog iz sela. Ta je linija zanemarena u filmu, a to je šteta.
VAN konkurencije je prikazan film „Muke po Mati" Lordana Zafranovića, savremena priča, smelo i bez uvijanja i okolišenja upijena iz života. Vanserijskim rediteljskim postupkom i sa talentom za uočavanje tananih pojedinosti savremenog, našeg života i prilika, sa dosta šokova i sokova, Zafranović je uhvatio za rogove jednu dobru temu. Radnik brodogradilišta postaje junak bokserskog ringa. To je i film o ljubavnom odnosu u porodici, materijalnim problemima. U tom delu se vidi nastavak upornosti jednog autora da kaže ono što želi, i ako ima šta da kaže, a nagovešten je i njegov neminovni dalji opstanak u filmu, pri čemu bi mogao s vremena na vreme da se odrekne nekih drastičnih prizora i vizija koje nisu uvek neophodne, a koje očigledno smetaju.
Vojin VITEZICA
GLUMCI PRE SVEGA: Ovogodišnja Pula pamtiće se najpre po izvrsnim glumačkim ostvarenjima (na slici): Marjeta Gregorač u filmu Matjaža Klopčiča „Strah"
Ta članek še ni bil pregledan.
- Področja
- Film in TV Nagrade
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1975-08-01-12_799-7