Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Nezvan bolji od pozvanog

Vojin Vitezica, Večernje novosti Beograd, 2. 8. 1975

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
Šeste večeri u julskoj Areni »Hitler iz našeї sokaka« i »Muke йo Maši NEZVAN BOLJI OD POZVANOG Još jednom se potvrdilo da film isključen iz takmičenja ima zanimljivijih elemenata od primljenog: Zafranovićeve „Muke“ jače od Tadejevog „Hitlera" AKO bi neko smerao da totalno zbuni publiku, domaću, a pogotovo stranu, u Areni, i da unese kompletnu zbrku o pojmovima i gledištima, ne bi lakše bilo nego da iste večeri stavi na program „Zimovanje u Jakobsfeldu" i „Hitlera iz našeg sokaka“. Ta dva filma se poklapaju po vremenu radnje — prošli rat — i po elementima likova. Folksdojčeri u Banatu — isti ljudi u crnim uniformama i sa kukastim krstovima. U „Hitleru iz našeg sokaka" centralna ličnost je sićušna, doušnička dušica, bedni šićardžija, seksom kompleksirani bratoubica, loš čovek do zla boga, kao i ostala mu sabraća. Ideja filma Vladimira Tadeja, sa Nikolom Simićem u glavnoj ulozi, bila je izvrena. On je hteo da analizira stanje u kome je takvima kao što je gore opisani čovek, data vlast posle upada nemačkih trupa. On, proglaljano ako se njemu i njegovim kolegama nešto desi. Taj psihološki preokret u bedniku koji odjednom postaje značajan, uzdignut iz blata, nekom rukom tamo iz Berlina, pružao je izuzetnu mogućnost. Nažalost, stvorena je od toga mala, intrigantska drama, na nivou osrednje TV emisije, u kojoj su izgubljene prave niti elementarne priče o sudaru humanizma i nečovečnosti, i u kojoj je trebalo da se sve izdigne iz lokalnih odnosa i popne na svečovečansku visinu. Mi posmatramo izazivanja i čarkanja među bivšim komšijama, pratimo to malte ne kao komediju karaktera, a ne kao tragediju ljudske zablude. Boris Dvornik, Ružica Sokić, Nikola Simić i ostali pokušali su da izbave film na mestima gde su padovi gotovo neminovni. U toj priči tim, da počinje i da se njome završi. To je odnos malog Nemca, dečaka, koji neće da shvati ono što čine roditelji, i malog Cigančeta, prognanog iz sela. Ta je linija zanemarena u filmu, a to je šteta. VAN konkurencije je prikazan film „Muke po Mati" Lordana Zafranovića, savremena priča, smelo i bez uvijanja i okolišenja upijena iz života. Vanserijskim rediteljskim postupkom i sa talentom za uočavanje tananih pojedinosti savremenog, našeg života i prilika, sa dosta šokova i sokova, Zafranović je uhvatio za rogove jednu dobru temu. Radnik brodogradilišta postaje junak bokserskog ringa. To je i film o ljubavnom odnosu u porodici, materijalnim problemima. U tom delu se vidi nastavak upornosti jednog autora da kaže ono što želi, i ako ima šta da kaže, a nagovešten je i njegov neminovni dalji opstanak u filmu, pri čemu bi mogao s vremena na vreme da se odrekne nekih drastičnih prizora i vizija koje nisu uvek neophodne, a koje očigledno smetaju. Vojin VITEZICA GLUMCI PRE SVEGA: Ovogodišnja Pula pamtiće se najpre po izvrsnim glumačkim ostvarenjima (na slici): Marjeta Gregorač u filmu Matjaža Klopčiča „Strah"

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1975-08-01-12_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.