Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Do asfalta i nazad

V. Aleksić, Politika Ekspres Beograd, 6. 10. 1975

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
BOŠTAN HLADNIK ZAVRŠIJ SNIMANJE FILMA »BELE TRAVE« 1921OM DO ASFALTA I NAZAD Film je priča o dvoje mladih koji silaze sa planine u grad tražeći posao Scena iz „Belih trava" B. Hladnika LJUBLJANA, 6. - Na terenima Slovenske Bistrice slovenački reditelj Boštjan Hladnik završio je snimanje svog novog dugometražnog filma „Bele trave", po scenariju B. Šemena. Rad na filmu nastavio je u montažnim prostorijama „Viba - filma". "To je prvi realistički film iz naše stvarnosti koji sam do sada snimio", rekao nam je Hladnik. Tema koju Šemen obrađuje, odnosno koju sam snimio, je priča o dvoje mladih, a u pozadini je freska ostalih likova. Mlada i talentovana Marina Urbanc, glumica iz mog filma „Kad dođe lav", opet je angažovana za glavnu ulogu. Njenog izabranika igra dvadesetdvogodišnji Jože Horvat, izražajni i talentovani student prve godine Glumačke akademije u Ljubljani. Ukratko, to je priča o dvoje mladih koji su sa planina sišli u grad na posao, on kao traktorista na živinarskoj farmi, a ona kao radnica u povrtarstvu. Međutim, Vera i Dane ne mogu da se priviknu na život u gradu, kao i na ljude koji ih okružuju, zbog čega stalno dolaze u sukob, kako sa samim sobom, tako i sa ostalima. Na kraju, vraćaju se donekle razočarani opet u planine da bi Vera mogla na miru da rodi sina. Ali, gore u planinama, uviđaju da ih grad ponovo vuče natrag... Postavili smo Hladniku pitanje i o njegovom nekadašnjem rediteljskom radu u Zapadnoj Nemačkoj. Da, bio sam tamo i snimio dugometražni umetnički film „Majn Brit“, koji je snimljen u nemačko-švedskoj koprodukciji. Finansijski, film je dobro prošao u obe zemlje. Moram da istaknem da sam zaprepašćen koliko se u Zapadnoj Nemačkoj malo pažnje poklanja filmu kao umetnosti, što ne bismo očekivali u jednoj tako razvijenoj zemlji. Međutim, Šveđani su toliko ispred Nemaca: moderna ateljea, pa povoljan tretman same Švedske prema filmu, sve je to uslovilo da je sedma umetnost tamo postigla zavidan uspeh. Zašto sam se vratio natrag, pitate me? Pa to je razumljivo, jer sam se osećao kao neka biljka koja je otrgnuta i stavljena u vazu, i tako veštački gajena. Kad sam ovde, u Sloveniji, odnosno u Jugoslaviji, onda osećam da su tu moji „koreni" i da samo tu mogu da stvaram u punom zamahu. Branko Šemen piše novi scenario. Još ga nisam imao u rukama, ali se nadam, ako sve bude u redu, da ćemo iduće godine opet biti saradnici. Tema je četiri mlade „usedelice“, sa sela. V. Aleksić

Ta članek še ni bil pregledan.

Področja
Film in TV
Oznaka arhivskega gradiva
1975-10-01-15_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.