Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Analiza književnog i stručnog jezika

Ljudevit Jonke, Telegram, 19. 2. 1965

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
Analiza književnog i stručnog jezika O dvostrukostima u hrvatskosrpskom književnom jeziku postoje različna mišljenja. To što postoje riječi predodžba i predstava, kazalište i pozorište, spoznaja i saznanje, dušik i azot, kotar i srez, neki smatraju za bogatstvo jezika, a drugi koji znaju da književni ili standardni jezik treba da bude što određeniji, smatraju to za nevolju. A kako su te dvostrukosti podijeljene pretežno geografski na liniji zapad-istok, pa prema tome i kao osobine hrvatske i srpske varijante književnog jezika, u novoj našoj, tolerantnoj jezičnoj politici nije bilo moguće ići na isključivanje bilo koje takve riječi, nego se pošlo putem odobravanja dvostrukosti. Zamislilo se da bi se tek u pripremanoj akciji utvrđivanja zajedničke naučne i stručne terminologije moglo u umjerenom opsegu prići obostranom preuzimanju onog izraza koji je više u duhu našeg jezika koji ima veću sposobnost tvorbe izvedenica. Ali time dakako ne mogu biti obuhvaćeni svi slučajevi, jer kadšto postoji i obostrana jednakost u svakom pogledu. Sve to pretpostavlja potanke analize, pa mješovitim jezičnim i stručnim komisijama, koje će se odrediti za taj posao, jamačno neće biti lako. Nedavno je u nas, u 3. broju »Jezika« g. 1964, docent zagrebačkog Filozofskog fakulteta za hrvatskosrpski književni jezik, dr Stjepan Babić u članku »Uklanjanje hrvatsko-srpskih jezičnih razlika« pokazao kako bi se u takvom poslu potankim analizama moglo doći do vrlo korisnih rezultata. On je na analizi značenja i upotrebe dvostrukosti spoznaja saznanje dokumentirao kako bi pogodnim skretanjem obje imenice mogle ostati u upotrebi i svaka od njih poprimiti posebno značenje koje inače ukršteno i sada sadr­žavaju. Tako ne bi bilo ništa žrtvovano, samo bi se malo drugačijom upotrebom postigla veća jasnoća i određenost. Pri tom ne smije biti odlučno koja bi strana naoko možda izgubila; mnogo je važniji rezultat po kojem bi obje strane zapravo dobile. Imenica spoznaja izvedena je od glagola spoznati i označuje, po analizi primjera iz djela pisaca, misao, ideju koja je nastala zaključivanjem, umom na temelju zapaženoga, pročitanog, saznatog. Jer i glagol spoznati znači shvatiti, zaključiti, steći znanje svojim umom, umovanjem. Evo primjera: »Ali strašno je da je moje dijete tako mlado spoznalo svu težinu života. To je bilo spoznanje potrebe o slozi i zajedničkom nastupu. Zubi se zališe slinom, a u duši mu bljesnula spoznaja da je došao pravi čas.« Takva je dosadašnja upotreba te imenice i glagola u hrvatskom književnom jeziku gotovo već stotinu godina. U srpskih pisaca na tom mjestu nalazimo glagol saznati i imenicu saznanje: »Ova naučna disciplina u velikoj mjeri koristi saznanje drugih nauka i naučnih disciplina. Ako saznate smisao života, orijentacija će vam biti lakša.« Ali proučavanjem više primjera utvrdilo se da glagol saznati ima još jedno značenje i na istoku i na zapadu, a to je doznati, steći znanje nečijim posredstvom, a ne dakle umovanjem. Na primjer: »O njemu sam se svuda raspitivao, ali ni od koga nisam mogao ništa saznati.« Prema tome onda i imenica saznanje ima značenje stjecanja znanja nečijim posredstvom, npr.: »Prema saznanju našeg lista car je doveden u veliku nepriliku.« Nije to ništa neobično da koji glagol ili kakva imenica imaju više značenja, ali neprilično je to onda kad nas upotreba takve riječi ostavlja u nesigurnosti o upotrijebljenom značenju. Na primjer u rečenici: »Nama je to prilično nejasno zbog toga što ovaj književnik ima vrlo široko obrazovanje, po našem saznanju čak i solidno jezično obrazovanje.« Da li po onome što smo saznali od drugih ili po onome što smo zaključili vlastitim zapažanjem, umovanjem? Ako bismo se pak dogovorili da riječi saznati, saznanje upotrebljavamo u prvobitnom značenju, tj. u značenju doznati od koga, steći znanje od koga, a riječi spoznati, spoznaja u značenju shvatiti, zaključiti, steći znanje umovanjem, ne bi bile moguće takve sumnje i nesigurnosti u shvaćanju teksta. Ostale bi dakle obadvije riječi u upotrebi na čitavom jezičnom području i svaka bi imala svoje jasno i jedno značenje. Prema tome, ako kažem: »To su elementarni pojmovi i spoznaje iz arsenala znanstvene psihologije«, svatko će znati da se govori o onom što je stečeno umovanjem; ali ako kažem: »Prema saznanju našeg lista car je doveden u veliku nepriliku«, svatko će znati da ta rečenica treba da znači: »Kao što je naš list saznao, čuo itd., car je doveden u veliku nepriliku.« Eto htio sam ovim prikazom pokazati kako bi se na razuman i koristan način mogle uklanjati neke hrvatsko-srpske jezične razlike kad bi se potanko analizirala upotreba naših riječi u književnom jeziku posljednjih pedesetak godina i kad bi se išlo za jasnoćom i određenošću. To je samo jedna od korisnih metoda kojima će se sigurno morati da služe buduće terminološke komisije. Takve se analize, dakako, ne mogu pravilno izvršiti bez jezičnih stručnjaka, a ni bez poznavalaca pojedinih struka i nauka. Kao što vidjesmo, obje su riječi jednako hrvatske i srpske, samo im je upotreba djelomično različna, ali moguće bi bilo da bude i identična. Trebalo bi ih dakle što određenije i korisnije upotrebljavati. A korist bi bila to veća što obje riječi služe i kao termini u jednoj nauci, u filozofiji. LJUDEVIT JONKE

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1965-02-3401-3500_3491-a-3492-a
Javi napako na oder@slogi.si.