Stigao Don Juan s cijelom svitom
D. Kladnik, Vjesnik u srijedu, 5. 3. 1975
Dostop do članka je zaklenjen
Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.
-
Izpolni vlogo
Izpolnite vlogo za dostop
Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.
-
Prijavi se
Dostop imam že odobren
Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.
Molièreova sabrana djela u Sloveniji - jedinstven
događaj u Jugoslaviji
STIGAO DON JUAN
S CIJELOM SVITOM
Umjetnost licemjerstva uživa velik ugled. I ako je razotkriješ, nitko se ne usuđuje pisnuti protiv nje... Pomoću maske stvara se zbijeno društvo ljudi takvog soja. Tko takne jednog od njih, ima ih odmah sve na glavi... riječi su Don Juana Sganarelleu u Molièreovoj igri »Don Juan«, koja je prvi put odigrana prije 310 godina (15. veljače 1665) a koje bi se mogle napisati i danas, tako su žive, tako raskrinkajući svakidašnje.
Slovenci su, potkraj 1974, dobili novo izdanje sabranih djela Molièra (manje opsežno izašlo je 1947. i 1956. u Državnoj založbi Slovenije). Zbirka sadrži 24 Molièreova djela, koja su preveli: Josip Vidmar, Jože Javoršek, Janko Moder i Oton Župančič, a esej o Molièreu napisao je Jože Javoršek.
Ivan Bratko:
»Troškovi će biti pokriveni«
-Tako smo dodali nekim značajnijim zbirkama četrnaest knjiga Shakespearea, zbirku »Slovenski klasici«, trideset knjiga Cankara, još i zbirku od pet knjiga jednog od onih autora koji su prijeko potrebni u galeriji velikih stvaralaca - rekao je u predgovoru Ivan Bratko, direktor Državne založbe Slovenije, u kojoj je zbirka izašla, i dodao da će se izdavačka kuća, možda, odlučiti i za šestu knjigu, u kojima bi trebali biti sabrani još oni Molièreovi tekstovi koji su za njega manje značajni ili pak nisu isključivo njegovi. Neka su djela preštampana od već objavljenih, neki su prijevodi popravljeni, a nekoliko je djela prvi put prevedeno na slovenski, među kojima: »Amphitryon«, »Kaéiperke«, »Izvrsni prosci«, »Bolje da ih nema«. Zbirka je izašla samo u 2000 primjeraka, što je razmjerno malo, no, unatoč tome, smatra se da će troškovi izdanja biti pokriveni.
»Poznajem i volim Molièrea još od svoje mladosti i od njega sam učio čitav svoj život« - rekao je Goethe. Sada kad je pred nama većina Molièreova opusa, konačno će moći i Slovenci upoznati toga pisca u cijelosti, jer »ne poznavati Molièrea, znači da u našem obrazovanju nešto nedostaje« misli akademik Josip Vidmar, jedan od naših neumornih i, svakako, najboljih prevoditelja, koji je preveo 18 Molièreovih djela te o prijevodima komada i njihovu uprizorenju rekao za ovu priliku:
Frankopan
kao pionir
Molière je, po mojem mišljenju, jedna od najvećih figura u svjetskoj književnosti, velik umjetnik, a i velik kazališni radnik. Bilo je jasno da je i slovenska književnost morala, prije ili poslije, dobiti Molièrea u cijelosti. Prevođenje Molièrea započeo sam 1939. s djelom 'Škola za žene'. Prevođenje stihova iziskuje više vremena i pažljivosti - ukupno pet do šest godina intenzivnog rada.
Zanimljivo je da se Molière kod nas pojavio razmjerno kasno. Pri tome ne treba zaboraviti da je igra »Georges Dandin« prvo djelo čiji je prijevod bio započet na slovenskom još za vrijeme Molièreova života. U Bečkom Novom Mestu (Wiener Neustadt) FRANKOPAN je u tamnici, u kojoj je bio zatvoren sa ZRINJSKIM i kome je odrubljena glava, prije smrti preveo tri prizora ove igre. Ne znam da li neki od starijih naših autora poslije spominje Molièrea, ali znam da je Molière utjecao i na slovensku književnost, jer je utjecao na BEAUMARCHAISA, a taj svakako na LINHARTA, svojega prvog prevoditelja u nas. Linhart je iz »Matička se ženi« napravio prvu briljantnu slovensku komediju. Utjecaj Molièrea osjeća se i preko Cankara, s kojim je na slovenskom započela prava literarna dramatika. Cankar se ugledao na GOGOLJA, Gogolj na Beaumarchaisa i Molièrea. Na taj način, glavna slovenska komediografija postala je jednim dijelom i Molièreova.
Akademik Josip Vidmar preveo je najveći broj Molièreovih djela
JOSIP VIDMAR:
»Molièreov Mizantrop u celjskom kazalištu užasava me. U jednom kulturnom društvu ne smije postojati pravilo da režiser može raditi sa scenskim djelom što ga je volja.«
Molièreova su djela na slovensku pozornicu došla kasno. Razlog je tome dvorski jezik, iako je Molière u nekim komedijama upotrebljavao i pučki jezik i uvodio u grubo-drastične scene čak dijalekte, a djelomično i u tome što uprizorenje Molièreovih komada u nas nije imalo pravog uspjeha. Prvi prodor učinio je tek Stupica s bogatom, baroknom, režiserski duhovitom predstavom 'Škola za žene'. Jedna od najuspjelijih predstava Molièrea na slovenskom, u posljednje vrijeme, bila je predstava Petra Lotschaka 'Scapinove spletke', koju je povezao s 'Improvizacijom u Versaillesu'.
Esej Jožeta Javoršeka o Molièreu velik korak naprijed u izučavanju toga stvaraoca
JOŽE JAVORŠEK:
»O Molièreu dosad Slovenci nisu imali mnogo pisanoga; samo podatke. Moja studija prva je ove vrste.«
No, upravo sam se užasnuo nad sadašnjim stavljanjem na scenu Molièrea u celjskom kazalištu, gdje izvode 'Mizantropa'. Čini mi se da ipak u jednom kulturnom društvu ne bi smjelo važiti kao pravilo da režiser može raditi sa scenskim djelom što ga je volja. Mislim da današnje kazalište ne griješi samo u slučaju Molièrea, nego i kod mnogih drugih autora, jer ga iskorištava za neke svoje eksibicije ili za neke svoje posebne tendencije, koje nisu ni preporučljive, ni zanimljive, nego su u biti neslane i ograničene.
Naslovna strana izdanja Molièreovih sabranih djela na slovenskom
To što smo dobili Molièreova sabrana djela, za slovensku je kulturu bilo prijeko potrebno. Bilo da su prijevodi adekvatni ili ne, o tome ne mogu suditi. To je stvar kritike i scenske prakse. Treba vidjeti kako će djela biti izvedena na pozornici. Prijevodi su u stihovima - jedan instrument poezije su stihovi. Poezija je kvintesenca literature. Stihovima treba ovladati da bi se došlo do nerva literarne umjetnosti.
Martirij pun stvaranja
Osim Shakespearea Molière je u svijetu najčešće izvođen autor. Njegova su djela takva kao da su pisana u naše vrijeme. Jasno je da čitava moderna francuska i evropska književna djelatnost počiva na Molièreu, koji je neprestano prisutan. Molière tretira pitanja odnosa čovjeka prema njegovu radu, prema društvu u kojem živi. Angažirani je umjetnik - ne u dnevno političkom smislu, nego u društveno-ljudskom, zato živi.
Pri pripremanju zbirke bilo je najteže jedinstveno prevesti cjelinu. Stoga sam nastojao da na prevođenju surađuje što manje prevoditelja, jer što ih je više, to je stil više razbijen. Josip Vidmar nije mogao sve uraditi sam. Problem je bio prijevod djela »Amphitryon«. Ta blistava komedija iziskuje neograničeni sluh za jezik, što ga je Josip Vidmar dokazao.
Nisam preskroman ako kažem da je u eseju zabilježeno mnogo novosti. Molièreom sam se bavio iz naše perspektive. Neke trenutke u životu i djelu Molièrea možemo gledati drukčije nego, na primjer, Francuzi ili Englezi. Osobito mi je zanimljiv odnos Molièrea prema državi i odnos vlasti - kralja Luja XIV prema Molièreu: kako se vlast držala prema tako izbirljivu čovjeku kao što je bio Molière, koji je sa svojim smionim dramama zadirkivao tako smiješne precioze, cijelo kulturno društvo, kliku plemića, liječnike i crkvene krugove. Ti me odnosi zanimaju zbog toga što svakog pisca zanima odnos između njih i vlasti, jer ti odnosi, pozitivni ili negativni, bitni su za njegovo djelo. U Molièreovo vrijeme bili su pozitivni. Danas bismo morali još mnogo naučiti od ondašnjih primjera.
Moja vizija Molièra drukčija je od vizija što su ih imali, npr. amateri koji su gledali na njega kao na narodnog umjetnika, ili od zamisli da je Molière barokni pisac itd. S Molièreom sam uvijek živio kao s čovjekom koji mi je potreban, ne kao intimni prijatelj nego kao čovjek koji me uči gledati svijet oko sebe, ocjenjivati povijesne sukobe; kao čovjek koji me nadahnjuje silnim povjerenjem u čovječanstvo. Osobnu tragediju Molièrea, koja je bila bolna zbog žena i društva u kojem je sebi morao izboriti mjesto i kao profesionalni glumac domoći se staleža pisca, shvaćam kao martirij pun stvaranja, odricanja i svladavanja u ime ideja i književnosti.
O Molièreu do sada Slovenci nisu imali mnogo pisanoga; samo podatke. Moja studija prva je te vrste. Državna založba Slovenije, u povodu izlaska sabranih djela Shakespearea, izdala je i knjigu »Portret Shakespearea«, i studiju Dušana Moravca »Shakespeare kod Slovenaca«; zato smatram da je redakcija učinila propust što nije izdala, u okviru Molièreovih sabranih djela, i studiju o Molièreu i Slovencima.
Napokon su znamenite komedije SETTECENTA pristupačne i slovenskom čitatelju (ako pri tome ne pomislimo da će mnogi teško odbrojiti za komplet od pet knjiga 580 dinara); možda će taj u duhovitim, neustrašivim, podrugljivim Molièreovim riječima ponovno spoznati kako je prisutna prošlost u sadašnjosti i kako se s osmijehom otkrivaju istine, a ljudi šibaju time da im se pokaže njihova prava slika.
D. KLADNIK
- Področja
- Refleksija in publicistika Dramatika
- Osebe
- Josip Vidmar Oton Župančič Anton Tomaž Linhart Johann Wolfgang Goethe Janko Moder Ivan Cankar Jože Javoršek Jean-Baptiste Poquelin Molière Pierre Augustin Beaumarchais Nikolaj Vasiljevič Gogolj Dušan Moravec Bojan Stupica Peter Lotschak
- Oznaka arhivskega gradiva
- 1975-03-01-31_799-20