Preskoči na glavno vsebino
Oder Portal slovenskih uprizoritvenih umetnosti
Enciklopedija

Uspjeh Bauera i promašaj Ranfla

Nenad Polimac, Slobodna Dalmacija Split, 1. 8. 1975

Dostop do članka je zaklenjen

Nekatere vsebine so zaradi zaščite avtorskih pravic dostopne samo uporabnikom z odobrenim dostopom.

  • Izpolnite vlogo za dostop

    Ogled gradiva bo omogočen za 30 dni.

    Izpolni vlogo
  • Dostop imam že odobren

    Prijavite se z geslom, ki ste si ga izbrali.

    Prijavi se
Uspjeh Bauera i promašaj Ranfla PULA, 31. VII (tel.) — Pošto je na programu Pulskog festivala prikazano 11 filmova, u takmičenju za nagradu „Jelen“ najvišu je ocjenu publike u Areni dobio film Branka Bauera „Zimovanje u Jakobsfeldu“, i ako tako ostane do kraja festivala, opet će dobitnik „Jelena“ biti film u kojem glavnu riječ vode djeca. „Zimovanje u Jakobsfeldu“ napravljeno je iz dijelova TV-serije „Salaš u Malom ritu“, snimljene po istoimenom romanu Arsena Diklića, i to se pomalo osjeća i u samom filmu. To je, međutim, jedna od rijetkih zamjerki koju možemo uputiti Bauerovu filmu (ponešto je i predugačak), jer „Zimovanje u Jakobsfeldu“ možemo ubrojiti među najuspjelija ostvarenja na festivalu. Tema je filma odnos bogatog folksdojčera (igra ga sjajno Slobodan Perović) i dječaka iz partizanskog odreda koji je prihvatio da radi za njega jer mora negdje provesti zimu krijući svoga bolesnog druga. Folksdojčer štiti dječaka od stanovnika sela koji nisu nimalo skloni malom Branku, ali je njegova zaštita samo suptilnije obličje okrutnosti. Njegovi su sinovi poginuli u Hitlerovoj vojsci i on kani posvojiti dječaka, ali samo onda ako dječakova majka pristane da nikad više ne vidi svoga sina. Perović je liku dao vrlo zanimljivu interpretaciju: on je suzdržan, povučen, i ako bismo sudili samo prema njegovu ponašanju, on je čovjek vrijedan poštovanja. Tek njegove riječi i namjere otkrivaju da vanjština vara i da gledamo osobenjaka egoista, a ne tragičnog usamljenika. Fabula je u samom početku nabijena događanjima i film je znatno dinamičniji, sasvim opravdano, jer kasnije središnjim postaje odnos dječaka i bogatog Jakoba. Bauer je jednaku pažnju posvetio svim ličnostima i tako ih humanizirao. On svoju kameru usmjerava uglavnom prema licima svojih junaka (u tome mu dobro pomaže snimatelj Branko Blažina), što je donekle i razumljivo, jer su bliži planovi tipični za televizijske serije, no pri tom uspijeva postići toliko neposrednu igru svojih glumaca da se film doima neobično iskreno i pošteno. O drugom filmu prikazanom te večeri u Areni može se reći malo dobroga. „Proljetni vjetar“ s pravom je prikazan izvan natjecateljskog programa jer to je potpuno neuspio napor da se ponovi uspjeh famozne „Vesne“. Mladi slovenski redatelj Rajko Ranfl svojevremeno je uspio otjerati gledaoce iz kino-dvorana svojim filmom „Mrtva lada“, a nakon neuspjelog pokušaja da se nazove smjelim redateljem, ovaj se put okušao u nečem sigurnijem: komediji o suvremenim mladima, njihovim ljubavima, nevoljama pri studiranju i življenju uopće. Međutim, Ranflov film kao da je nastao lijepljenjem svih onih slovenskih reklamnih filmova što ih gledamo kao predigru u kinima: toliko izvještačenosti, površnosti moguće je naći samo u našim filmovima koji se tobože snimaju za mlade. Sve je u tom filmu lažno: junaci, njihovi problemi, sredine u kojima se kreću, premda su to u stvari najsvakodnevnije situacije, a mjesta na kojima se film snimao (Likovna akademija, studentski domovi, disko-klubovi, ljubljanske ulice i slično) toliko uobičajena. No Ranfl svoju generaciju uopće ne osjeća, a niti zna režirati. Svoj film on počinje intervjuima s mladim ljudima koje sreće na ulici, traži od njih da kažu što misle o ljubavi. NENAD POLIMAC

Ta članek še ni bil pregledan.

Oznaka arhivskega gradiva
1975-08-01-12_799-7
Javi napako na oder@slogi.si.