Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Most na raskrsnici tri kulture

Jože Javoršek, Politika, 10. 4. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
Ljubljanski dnevnik Most na raskrsnici tri kulture Tridesetogodišnjica Stalnog slovenskog gledališta u Trstu Stalno slovensko gledališče u Trstu slavi tridesetogodišnjicu svog rada. Proslava je, svakako, zanimljiva. Naime, mirne se duše može reći da u Evropi ne postoji nacionalna manjina koja može da se pohvali pozorištem tako visokih umetničkih vrednosti i takvog značaja kakvo ima slovenačka manjina u Italiji. Verovatno je, pre svega, reč o nacionalnoj žilavosti. Slovenački pozorišni život se u Trstu razvio već u prošlom veku, i to približno u isto vreme kao i u Ljubljani, a ugušio ga je fašizam koji je spaljivanjem Slovenačkog narodnog doma u Trstu i neopisivim terorom i proganjanjem smerao da slovenaštvo i sve njegove manifestacije u Trstu iskoreni zauvek. Ali već u maju 1945. godine članovi Frontnog gledališča IX korpusa, koji su zajedno s JNA ušli u oslobođeni Trst, vaskrsavaju i novo slovenačko pozorište. Već u maju 1945. godine oni u pozorištu Feniče nastupaju dramatizacijom čuvene Cankarove novele Sluga Jernej i njegovo pravo. Otada Slovensko gledališče u Trstu doživljava razne peripetije: čas mu ide dobro, čas izgleda da će biti prinuđeno da zatvori vrata, ali sve vreme ono je umetnički na visokom nivou, a novčano u neprilikama. Ove dve konstante ostaju i 1972. godine, kada Stalno slovensko gledališče u Trstu postaje javna ustanova kao i druga stalna pozorišta u Italiji s posebnim upravnim odborom koji je naimenovao tršćanski gradonačelnik. No, zvanično priznavanje od 1972. godine zapravo je samo priznavanje italijanskih mesnih vlasti, dakle grada odnosno pokrajine, dok Ministarstvo za kulturu i turizam, gde spada i pozorište, do sada još nije uslišilo molbu i zahtev da se Stalnom slovenskom gledališču u Trstu prizna jednak pravni i materijalni položaj koji imaju i druga italijanska pozorišta. Italijanski pozorišni radnici i drugi italijanski kulturni autoriteti veoma su ponosni na Stalno slovensko gledališče u Trstu kao na jedno od najboljih pozorišta u Italiji. (Zvanično, ono je svrstano među sedam najboljih italijanskih pozorišta). Ali, niko ne priča da, recimo, najbolja glumica u Stalnom slovenskom gledališču u Trstu prima istu platu kao čistačica u Teatro Verdi. Takođe, niko ne priča da pozorište iz sezone u sezonu more veliki finansijski problemi i da svake godine treba da uplaćuje dodatne pasivne kamate u visini od 50 miliona lira. Moralno, tih trideset godina koje sada slavi, slovenačko pozorište u Trstu živelo je slično Molijerovom pozorištu pre no što ga je uzeo pod svoju zaštitu Luj XIV, dakle kao pozorište vagabunda i zanesenjaka, a istovremeno naravno socijalno nezaštićenih ljudi. Za trideset godina svog postojanja ovo pozorište odigralo je 236 premijera s 4.200 repriza. Predstave su izvođene na raznim scenama, a od 1964. godine u sopstvenoj pozorišnoj kući, svakako većoj i funkcionalnijoj od one u kojoj je Drama SNG u Ljubljani. Ovo pozorište gostuje svuda gde ima Slovenaca izvan naših granica, gostuje u Beneškoj Sloveniji i na Slovenačkom primorju. Repertoar Stalnog slovenskog gledališča u Trstu veoma je širok. Povodom njegove tridesetogodišnjice, italijanski gradonačelnik Trsta Spačini istakao je upravo ovu njegovu kulturnu svojevrsnost: pozorište na repertoaru nema samo savremene slovenačke i jugoslovenske autore, već i druge, a posebno najznačajnija dela stare i savremene italijanske dramaturgije, tako da su Italijani u Trstu imali priliku da mnoge svoje autore vide u boljoj predstavi na slovenačkom nego na italijanskom jeziku. Stalno slovensko gledališče u Trstu, po njegovom mišljenju, kulturni je most na raskrsnici tri kulture. Uz to, ono je bitno doprinelo promeni shvatanja tršćanske zajednice koja danas u višenacionalnom kulturnom sastavu vidi svoje trajno bogatstvo. Takva je bila misao tršćanskog gradonačelnika povodom tridesetogodišnjice Stalnog slovenskog gledališča u Trstu. Prilikom ovog lepog i bogatog kulturnog praznika izređala su se i mnoga obećanja da će se uskoro promeniti i materijalna sreća tog dragocenog pozorišta. Zatišje u ljubljanskim pozorištima Kao svoju poslednju premijeru u ovoj sezoni Mestno gledališče u Ljubljani predstavilo je komediju savremenog engleskog autora Alena Ajkborna „Ne valja biti sam“. Predstavu je režirao Marjan Bevk, pripadnik najmlađe slovenačke generacije režisera. Takođe, pozorište je, prvo u Ljubljani, već objavilo i svoj umetnički program za sledeću sezonu. Zanimljivo je da su četiri od šest predstava dela savremenih slovenačkih odnosno jugoslovenskih autora (Velimir Lukić, Gregor Staniša, Miloš Mikeln, Pavle Lužan), a da rukovodstvo pozorišta ima u rezervi i nova dela Mirka Zupančiča, Milana Jesiha, Andreja Hinga i Dušana Jovanovića. Svakako je reč o lepom obećanju, koje će Mestno gledališče svakako ispuniti, ali i novoj vitalnosti slovenačke izvorne dramske književnosti koju su podstakli i razni konkursi povodom stogodišnjice Cankarovog rođenja. Među zanimljivostima Mestnog gledališča u Ljubljani nalazi se i njegova biblioteka, koja se bavi pozorišnim problemima i pozorišnom istorijom, a jedina je te vrste u Jugoslaviji. U toj biblioteci upravo je izašla knjiga „Svedočenja o Lojzetu Filipiču“ u kojoj trideset i jedan autor opisuje svoje susrete s pokojnim dramaturgom Lojzetom Filipičem, a istovremeno i svoj odnos prema savremenoj slovenačkoj pozorišnoj istoriji u kojoj je Lojze Filipič živo prisutan posle stvaralačkog sita. U Drami SNG u toku su pripreme za još dve nove premijere: sovjetski reditelj Gončarov režira dramu Bulgakova „Bekstvo“, a Slavko Jan Cankarovu „Lepu Vidu“, koja treba da sazre do proslave stogodišnjice Cankarovog rođenja. U Maloj drami Jurij Souček je pripremio samostalno veče s naslovom „Juče, danas, sutra“, i prikazao retrospektivu svojih značajnijih uloga. Predstavio je odlomke iz Osbornovog „Lutera“, Kozakove „Afere“, Molijerovog „Tartifa“, Arabalovog „Arhitekte i Asirskog cara“, Smoleove „Antigone“, Rasinove „Fedre“, Čehovljevog „Ivanova“ i Olbijeve drame „Ko se boji Virdžinije Vulf“. Bio je to izbor od 46 velikih i 59 manjih uloga koliko je, naime, Jurij Souček do sada odigrao u Drami SNG. Pripreme za stogodišnjicu Cankarovog rođenja Poseban republički odbor pri SSRN Slovenije već duže vreme obavlja pripreme za proslavu stogodišnjice Cankarovog rođenja. U najvećoj ljubljanskoj dvorani, u hali Tivoli, održaće se 8. maja centralna republička proslava velikog kulturnog praznika. Program je sastavljen od tri elementa: nastupanje udruženog simfonijskog orkestra, dva govora o Ivanu Cankaru i izvođenje nove dramatizacije Cankarovog „Sluge Jerneja“ koju je priredio Primož Kozak, a režira je Jože Babić. Kao glumci učestvuju najpoznatiji pozorišni umetnici iz raznih slovenačkih pozorišta. U Vrhniki, rodnom mestu Ivana Cankara, proslava će se održati 10. maja. Jedna od središnih tačaka programa biće izvođenje nekoliko odlomaka iz Cankarovih „Slugu“. Proslave u čast slavnog jubileja održaće se, takođe u Tržačkoj (na Bazovici) i u Koruškoj. Cilj ovih proslava svakako nisu obične svečanosti već kritički pregled savremene slovenačke kulturne svesti. Vreme je da se ovaj pregled izvrši, pa kada se već vrši onda je najbolje da to bude u ime jednog od naših najinteresantnijih političkih mislilaca i umetnika. Ako se bude uspelo u tome da se u Cankarovo ime i u ime njegove misli provetri naša provincijska učmalost koja ponegde već i zaudara, i konačno proteraju ostaci onih ludih vremena u kojima je Cankar vitlao svoj bič, mada su se ona ugnezdila u nama kao zarazna bolest, onda je učinjeno ono što se želelo učiniti. A to se, naravno, ne može postići ni svečanim govorima ni proslavama, i Cankar bi nam prvi zamerio na takvom postupku jer je sam zapisao mnogo oštrih misli na račun raznih lažnih svečanosti. Sećanje na njegov način rada i njegovu literaturu, koja je pretežno polemička i borbena, doprineće možda osmišljavanju proslava. Jože Javoršek

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.