Boni i Klajd u prosjačkoj operi
D. Nikolić, Dnevnik Novi Sad, 18. 4. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
Newspaper surfing
OKRUGLI STO KRITIKE
BONI I KLAJD U PROSJAČKOJ OPERI
● Razgovor o predstavi „Dve obale" Stalnog slovenskog gledališča iz Trsta
Razgovor za jučerašnjim Okruglim stolom kritike o predstavi ,,Dve obale" Antona Leskoveca u izvođenju Stalnog slovenskog gledališča iz Trsta u reži i Jože Babiča, tekao je pre kao niz dugih monologa govorenih sa namerom da se objasne htenja reditelja i pisca, nego kao živ dialog ili polamika, na kojima je u nekoliko mahova insistirao voditelj razgovora Dalibor Foretić.
Neminovne asocijacije na Ere htovu „Prosjačku operu“, koje je na početku razgovora uočio Dalibor Foretić, proširene su kasnije na nemački filmski ekspresionizam, angažman. Bren Dana Bijena, pa čak i na modernu romantizovanu priču o čuvenom gangsterskom paru Boni i Klajd.
• Stilske nedoslednosti
Petru Selemu, koji je Leskovecovom tekstu uputio reči pohvale smetala je u predstavi očigledno i prepoznatljivo insistiranje na ,,brehti, anskoj imaža- siji", dok je Đorđe Đurđević reditelju zamerio stilsku nedoslednost. Po mišljenju Đurđevića, predstava ce kretala prostoru između brehtovskog teatra i iskustava današnjeg modernog shvatanja pozorišta. Sve ga je to asociralo na opšta mesta naše teatarske stvarnosti u kojoj je upravo prisutna ta raznovrsnost stilova.
Ova primedba dala je povoda Stevi Žigonu da govori o nasteganjima reditelja Babiča da ostvari jednu demokratičnu predstavu. Jer, upravo u toj mešavini stilova u današnjoj umetnosti (slikarstvu, muzici, teatru) Žigon vidi težnju ka demokratčnosti. Za njega je Babičeva režija težnja da jedan konglomerat dezorijentisane svesti izrazi u jednom organizovanom teatru.
Obrazloženje reditelja
Jože Babič je pokušao da izloži svoj odnos prema tekstu Antona Leskoveca i da ujedno objasni političke i društvene prilike u kojima je on nastao. On je takođe rekao da nije hteo da radikalizuje tekst, da ga piše iznova, već da u njemu pronađe ono što je aktuelno za današnje vreme.
Severin Franić se, kako sam kaže, preksinoć „mimoišao sa predstavom“, ali se istovremeno „sreo sa jednim ansamblom na za vidnom profesionalnom nivou“. Na kraju, veli on, „sve se svelo u moj zaborav".
O tršćanskoj predstavi govorio je i Milenko Šuvaković koji je takođe istakao visoku profesionalnost ansambla i ukazao na veliki značaj pisca Antona Leskoveca.
MOGUĆNOST PRODORA NAŠE DRAME U SVET
Govoreći o mogućnostima prodora naše dramske književnosti u svet, književnik Jože Javoršek iz Ljubljane kaže:
Trebalo bi da bude organizovanih prikazivanja dela jugoslovenskih autora u inostranstvu. Ne treba se plašiti tog izraza. Poslednjih godina smo svedoci, a u mnogo čemu je to zasluga Sterijinog pozorja, da se sve više u inostranstvu izvodi dela jugoslovenskih pisaca.
Gotovo uvek lične inicijative i slučajnosti. Očigledno, je isto tako, da su se sva pozorišta, prilikom postavljanja na scenu dela, na ovaj ili onaj način obraćala za pomoć Jugoslaviji. Bilo bi sasvim na mestu kada bi ovu pomoć (avetima, a po nekad i ljudima), pružilo baš Sterijino pozorje.
D. Nikolić
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Gledališče Refleksija in publicistika Dramatika
- Producers
- SSG Trst
- Archival material identifier
- 1976-04-16-20_799-11