Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Festival brez gledalcev

G. Lekić, Radio revija, 23. 4. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
21. JUGOSLOVENSKE POZORIŠNE IGRE Proteklih nedelju dana Novi Sad živi pod znakom svoje tradicionalne kulturne manifestacije, XXI jugoslovenskih pozorišnih igara. Ovde su se stekli mnogi poznati pozorišni kritičari, upravnici pozorišnih kuća, dramaturzi i sijaset novinara. Svi zajedno čine gro publike u, za ovake prilike, maloj dvorani Srpskog narodnog pozorišta. Da je dvorana mala, a interesovanje veliko pokazalo je prvo veče Festivala. U očekivanju atraktivnog događaja svečanog otvaranja Igara ― MNOGI Novosađani nahrlili su u pozorište ispunjavajući do poslednjeg mesta nepostojeće redove stajanja. U direkciji Sterijinog pozorja smatrali su, međutim, da bi nekoliko prigodnih reči bile suvišne („To su 21. igre, nisu jubilarne i zbog čega, onda?"), pa su one, tako, počele jednostavnim gašenjem svetla u dvorani. • ŽUSTRO O »OSTAVCI JEDNOG ...« Čast da budu prvi, da, dakle, obeleže (kakav-takav) početak 21. jugoslovenskih pozorišnih igara pripala je članovima ansambla Narodnog pozorišta iz Sombora. Njihova predstava „Ženidba i udadba“ po Steriji, a u režiji Dejana Mijača dopala se manje ili više — svima! Druge večeri „navale" nije bilo, čak su se tu i tamo videla prazna sedišta, „rasprodata“, inače, pre početka pozorja. Igrale je Stalno slovensko gledališče iz Trsta komad Antona Leskovca „Dve obale" u režiji Jožeta Babiča. Iz neke, već i slovenske sentimentalnosti, publika, pa i učesnici takozvanog „okruglog stola", imali su za „naše u Trstu“ nekakvu smešnu potrebu „gledanja kroz prste“. Polemiku, oprečna mišljenja, superlative u ovom ili onom pravcu, izazvala je predstava „Kako vam drago: ostavka jednog karipskog Ministra unutrašnjih poslova ili mučnina na samom vrhu najviše vlasti“, po tekstu Koleta Čašula, a u izvođenju Dramskog teatra iz Skoplja. Imao se utisak da je dvorana dobro primila predstavu, ali su pojedini kritičari i još po neki „s potrebom da kažu" poprilično demantovali taj utisak sutradan za „okruglim stolom". Palo je mnogo oštrih reči na račun reditelja Ljubiše Georgijevskog, kojeg, uzgred rečeno, jedva da je mimoišla ijedna pozorišna nagrada poslednjih godina, a još mnogo oštrijih upućeno je Koletu Čašulu. Govorilo se da je tekst „slabašan", tanak a, istovremeno, čule su se i primedbe da ga je, uz pomoć slušalaca, to jest prevoda, bilo teško razumeti. Čašule je ogorčeno napao takvu kritičarsku nedoslednost. Georgijevski, danas verovatno najbolji mladi pozorišni reditelj u zemlji, sve zajedno superiorno smeška. FESTIVAL BEZ GLEDALACA Glumci i reditelji, stvarni nosioci Sterijinog pozorja, prava su retkost. Mogu se videti na dan gostovanja, jer sutradan, pošto otslušaju šta učesnici „okruglog stola" misle o njima, odmah odlaze. GLUMCI ZVANI RETKOST Bilo kako bilo, gosti iz Makedonije uspeli su da uzburkaju prilično ravnu vodu u kojoj su, inače, tekli prvi dani Sterijinog pozorja. O onoj osobenoj, uzbudljivoj festivalskoj atmosferi jedva da se ovde, inače, može i da govori. Sve ide po nekom, davno već uhodanom šablonu: na „okruglom stolu" pričaju iz dana u dan sve jedni te isti ljudi; uveče, na predstavama, vrte se, opet, sve jedni te isti ljudi; u onim postpozorišnim satima svi kao, po komandi, odlaze u restoran hotela „Putnik", družeći se u strogo zasebnim i nepristupačnim kružocima, po sistemu „Svaka ptica svome jatu leti". Glumci i reditelji, nosioci i stvarni junaci Igara, ovde su, na žalost, prava retkost. Mogu se videti na dan gostovanja, jer sutradan, pošto ćuteći saslušaju na „okruglom stolu" šta drugi misle o njima, već odmah odlaze. Na njih i dok su ovde jedva da se obraća pažnja, pa se i oni, prisiljeni ustaljenim manirom, povlače i prave kružoke za sebe. Što je još apsurdnije, nemaju prilike da vide predstave svojih kolega, niti, naravno, mogućnosti da razmene iskustva, čak ni da se upoznaju iako su, na kraju krajeva, učesnici jedne iste takmičarske smotre. Smena ansambala je, dakle, svakodnevna, a objašnjenje je: Sterijino pozorje nema para da omogući gostujućim ansamblima duži boravak. Isti razlog navode i pozorišne kuće gostujućih trupa. U jednom su još saglasni — žao im je što tako stvari stoje. A tako stoje godinama unazad. Do kraja Sterijinog pozorja na programu su u zvaničnoj konkurenciji još tri predstave: „Čudo u Šarganu" u izvođenju „Ateljea 212", „Igrajte tumor u glavi i zagađenje vazduha" u izvođenju Slovenskog ljudskog gledališča iz Celja i „Zvono za jednog profesora" u izvođenju beogradskog Narodnog pozorišta. U nezvaničnoj smotri gostuju članovi Akademskog pozorišta „Vahtangov" iz Moskve sa „Gospodom Glembajevima“ (prvi inostrani ansambl na Pozorju uopšte) i zeničko Narodno pozorište sa predstavom „Vir“. Hoće li neka od tih predstava istinski pokrenuti „duhove“, one odabrane, naravno, jer šira publika, kako rekosmo, nema šansi da se uznemiri to jest proviri na 21. jugoslovenske pozorišne igre? U međuvremenu, dnevna monotonija ovde se razbija dosetkama nekih uglednih pozorišnih ljudi. Dosetke se objavljuju u zvaničnom biltenu Sterijinog pozorja. Jedna od njih glasi: „Dvadeset trećeg aprila tekuće godine biće svečano obeležen hiljaditi, jubilarni intervju Steve Žigona o tome kako je izabrao 4-5 predstava za 21. Sterijino pozorje“. G. LEKIĆ

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.