Pozorje osvajaju mladi
Aleksa Ivanović, Narodna armija, 29. 4. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
AKO STERIJINO pozorje cenimo samo po onome što se izvede na njegovoj sceni, teško da bi se našla i jedna godina u kojoj je ono zadovoljilo sve naše zahteve i očekivanja. Ali, ako sumiramo sve ono što se dogodi na sceni i oko nje, priznaćemo da bi Pozorje trebalo izmisliti, kako je neko rekao, ako ono ne bi postojalo. U njega se svake godine nešto ugradi, ono se razvija, što znači da je to živ organizam. To se potvrdilo i ove godine. Osim izložbi, predstava tzv. Male sterijade, nagrađenih predstava sa drugih festivala itd., na Pozorju se, prvi put, pojavio jedan strani ansambl. Akademski teatar »Jevgenije Vahtangov« iz Moskve prikazao je, po pozivu, »Gospodu Glembajeve«. Izuzetna prilika da se uporede naši dometi i mogućnosti s mogućnostima tog profesionalnog teatra.
U SLAVU CANKARA
Ovogodišnje Pozorje pokazalo je, međutim, da se šansa koju pruža Pozorje ne koristi dovoljno. Reklo bi se, čak, da je neosnovano mišljenje onih koji tvrde da je Sterijino pozorje prodrlo u sve pore našeg pozorišnog života. Njih je, na žalost, demantovao odnos pozorišnih kuća prema Ivanu Cankaru, bez čijeg je dela nemoguće zamisliti našu pozorišnu baštinu.
U proleće 1975, Umetničko veće Pozorja je, u propozicijama za 21. igre, predvidelo i preporučilo pozorištima »da svoj rad organizuju sa posebnim osvrtom na dramatiku I. Cankara ili čak na dramatizaciju njegovih proznih tekstova« (J. Vidmar). Na Igrama se, međutim, nije pojavio ni jedan ansambl s Cankarevim delom. Nema sumnje, veliki pisac ima ponešto od onoga što je iz današnjeg pozorišnog koncepta odbačeno ili proskribovano, ali on nije »zastareo«, on je, kako je s pravom rekao Stevo Žigon, u svojstvu selektora 21. igara, »od one nekolicine naših pisaca koji su nam dali žive likove za sva vremena«. S ubeđenjem da je bolje ne slaviti Cankarevu godišnjicu lošom predstavom on je odlučio da ne dovede iz Slovenije dve ponuđene predstave. No, na igrama je ta godišnjica ipak obeležena.
U Galeriji Matice srpske preneta je izložba »Cankar na jugoslovenskim scenama«, koju je pripremio Slovenski gledališki muzej u Ljubljani. Na malom prostoru, s katalogom koji se odlikuje boljom preglednošću nego obimnošću, ona ubedljivo potvrđuje da je Cankar živ i snažan dramski pisac. Tribina Sterijinog pozorja bila je namenjena, 20. aprila pre podne, Cankarevoj dramatici. Uz uvodnu reć akademika Vidmara, to delo je iscrpno prikazano u referatu Dušana Moraveca i saopštenjima nekolicine pozorišnih radnika. Uveče je priređeno »Cankarevo veče«. Izbor iz piščevih spisa, satira i polemika, koji je načinio Primoš Kozak, govorio je glumac Rudi Kosmač. I taj izbor, i način interpretacije osvedočili su Cankara kao borca i patnika. Najzad, 23. aprila, još jednom je evocirana uspomena na velikog pisca: film Igora Pretnara »Idealista«, rađen po romanu »Martin Kačur«, doživeo je jugoslovensku premijeru u novosadskoj »Areni«.
Mada je sve to bilo prikladno i lepo, ipak ostaje pomalo gorak ukus zbog toga što je Cankareva godišnjica, na našoj najvećoj pozorišnoj svečanosti, obeležena, manje-više, verbalno, a ne izvođenjem jedne njegove drame. Zato se samo po sebi nameće upozorenje koje je, ne tako davno, napisao pokojni France Bevk: »I pored saznanja da mu mnogo dugujemo, često mi se čini da ipak previše fraziramo oko njegovog imena. Da li smo učinili dovoljno da ga, zbog njegove idejne i umetničke vrednosti i veličine, što više približimo masama? Bojim se da će buduća pokolenja imati mnogo što da nam prigovore«.
ZASLUŽENO PRIZNANJE MLADIMA
U repertoaru 21. igara nije se našao ni jedan dramski tekst koji bi zaslužio Sterijinu nagradu. Sem toga, najveći broj nagrada pripao je protagonistima somborske predstave »Ženidba i udadba«, koju su dva žirija proglasila najboljom. Prema tome, reklo bi se da je naša ovogodišnja pozorišna žetva mršava i osrednja. No, to bi bio rigorozan pa čak i nepravičan sud i o produkciji i o samom Pozorju.
Pre svega, iako nije preporučljivo diskutovati o ukusima, čini nam se da je Stevo Žigon mogao napraviti bolji izbor predstava. U svakom slučaju, bez straha je mogao dovesti Crnogorsko narodno pozorište, s dramatizacijom »Ratne sreće«, najboljeg romana M. Lalića, pa možda i cele naše posleratne literature.
Drugo, s malim izuzetkom, odabrane predstave imaju mnogo manje nedostataka nego svetlih teatarskih trenutaka. Ne ulazeći podrobnije u njihovu analizu, valja reći da su te predstave rađene na tekstovima kojima dramaturgija nije vrlina. Pa opet, i na takvim su mladi reditelji, naročito Dejan Mijač Ljubiša Ristić, načinili kompletan pozorišni doživljaj. Nisu posredi samo invencija ili smisao da se kreira lik i osvetli karakter, da se nađe efektan detalj, da se istraje u odogvarajućem ritmu jednostavno, po sredi je studiozan i maštovit rad, s neospornim umetničkim rezultatima.
Insistirajući na zajedničkim odlikama izabranih predstava, mora se istaći, takođe, disciplina i školovanost gotovo svakog ansambla. Danas već naša se glumačka umetnost razvila ne samo u metropolama nego i u manjim mestima. I nije nikakva slučajnost što je, recimo, popularna Milena Dravić našla takmaca u Katici Želi, koja je nadahnuto igrala Devojku u Mijačevoj predstavi, ili pak što je celjski ansambl savladao, sasvim profesionalno, veoma složeni tekst »Igrajte tumor u glavi...«. S takvim ansamblima podrazumeva se saradnja, a ne dresura od strane reditelja. U stvari, uloge se na taj način ne stvaraju nego žive. Predstave su tada glumačke kao i rediteljske.
To su samo neki dojmovi sa ovogodišnjeg Pozorja. I pored izvesne rezerve, sami po sebi su dovoljni da opravdaju povoljno mišljenje o njemu.
Aleksa IVANOVIĆ
U dobro uigranoj ekipi somborskog pozorišta istakle su se Nadežda Bulatović i Katica Želi, kojima su pripale Sterijine nagrade i - naklonost festivalske publike
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Gledališče Refleksija in publicistika Nagrade Festivali
- People
- Josip Vidmar Ljubiša Ristić Ivan Cankar Primož Kozak France Bevk Dejan Mijač Dušan Moravec Igor Pretnar Stevo Žigon Rudi Kosmač Katica Petek
- Archival material identifier
- 1976-04-25-30_799-11