Povratak na mesto zločina
Z. Pašić, TV novosti, 25. 6. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
DRUGOG avgusta, odmah po završetku Pulskog festivala, kad se glumci bar delimično odmore od pozorišne sezone, reditelj Aleksandar Đorđević počinje snimanje trinaest novih epizoda serije „Otpisani“. Tokom tri meseca biće obavljena snimanja u eksterijeru, a do aprila sledeće godine završiće se i svi poslovi u enterijeru. Tokom proleća i leta obaviće se i svi oni veoma važni dodatni poslovi, montaža i obrada snimljenog materijala, a verovatno u jedan od dana pred dvadeseti oktobar, Dan oslobođenja Beograda, videćemo i prvu epizodu nove serije.
Scenarista je i ovoga puta novinar i publicista Dragan Marković, ali u radu mu već skoro godinu dana, pomaže tročlana ekipa: Gordan Mihić, Zoran Đorđević i Dušan Kandić čiji je zadatak bio da timski obradi dijalog i da čitavu koncepciju dramaturški „ojača“.
Glavne ličnosti u „novoj" seriji su Prle (Dragan Nikolić), Tihi (Vojislav Brajović), Joca Poštar (Pavle Vujisić), Čibi (Aleksandar Berček), Kriger (Branko Pleša) i Mišić, (Vasa Pantelić) šef specijalne policije. Radnja je pomerena tri godine unapred, u 1944. nepuna dva meseca pred oslobođenje Beograda. Koncepcija serije je nova: osnovna ideja je bila da nastavak serije bude trinaest novih avantura ličnosti koje smo već upoznali, ali tokom rada došlo se do zaključka da bi „otpisani" morali da se pojave u novoj ulozi: uz pomeranje vremena radnje, pomerena je njihova situacija — oni više nisu diverzanti koji pokušavaju da „potkopaju" okupatora, već ljudi koji po specijalnom zadatku dolaze u još okupirani grad pred bliskim oslobođenjem.
Kao i u prvoj seriji, pri radu na scenariju korišćeno je dosta autentičnih materijala, ali — oni su poslužili samo kao inspiracija. Pred svaku epizodu autori napominju da su inspirisani događajima koji su se odigrali, ali i ličnosti i događaji su izmišljeni.
REDITELJ Aleksandar Đorđević sa ekipom obavlja poslednje pripreme za snimanje serije. Iako je do avgusta ostalo prividno dosta vremena, iako još dosta stvari nije precizirano, on je već u jednoj vrsti radne groznice i u svim onim nedoumicama koje se javljaju pred početak nekog velikog poduhvata. „Otpisani“ su i prilikom premijernog prikazivanja, kao i posle, tokom repriza, vezali pažnju publike, dobili vrlo visoke ocene od strane kritike.
Uz sva pitanja koja se pred reditelja Đorđevića postavljaju, on misli na jedan od presudnih momenata i stavlja ga u prvi plan: kako izdržati godinu dana snimanja, šta znači: dolaziti spreman da se vodi armija ljudi, da se raspoređuje značajna suma novca, a da se pri svemu tome očuvaju živci. Iako ga raduje početak novog posla on razmišlja o onim situacijama kada su nervi pri kraju i kada se kaže, kao u onom dobrom komadu „Ko se boji Virdžinije Vulf“ — „Mili, ne mogu više da te podnesem!" i kaže:
Kad ste reditelj, uza sve zadatke koje imate još jedan je veoma značajan:
održati atmosferu.
Stvoriti dobru atmosferu i održati je. Znam da glumci koji su igrali u ovoj seriji žele da je nastave, ali znam i opasnosti koje nosi dugi zajednički rad. Ipak, mi ovoga puta imamo bolju situaciju u pogledu scenarija: imamo glavne junake, formirane karaktere. Njih ne treba posebno predstavljati. Razumljivo, pojavljuju se i mnoge nove ličnosti. Sada je izvesno da će igrati dvesta glumaca. Neke glumce, za uloge Nemaca, pozvaćemo iz Istočne Nemačke — hoću da Nemac bude Nemac! Angažovaćemo glumce iz Slovenije, recimo Maksa Furjana, ovogodišnjeg dobitnika Sterijine nagrade, u jednoj od epizoda pojaviće se i Rade Šerbedžija, koji je moj stari ljubimac, radili smo pre desetak godina dramu, „Papagaj“ Danila Kiša... Uglavnom, dobar deo glumaca biće angažovan iz takozvane provincije. Ali, siguran sam i uveren sam da će baš ta nova lica biti ne samo osveženje već i da će dobro obaviti svoj zadatak.
Ako su „Otpisani“ šansa za glumce i njihovo predstavljanje publici, glumice su, i ovoga puta, u manjini. Kao što se snimaju „muški filmovi", snimaju se i „muške serije“. Govoreći o ženskim likovima, Aleksandar Đorđević ističe mladu devojku koja radi za specijalnu policiju. To joj dozvoljava „pedigre" — stric je ministar u Nedićevoj vladi a otac general u zarobljeništvu, ali u njenoj kući nalaze skrovište i „otpisani“ i tamo smeštaju svoju radio stanicu... Devojka je mlada, lepa i šarmantna, na njen šarm „padaju“ i u Specijalnoj policiji ali njemu ne odoleva ni Tihi... Đorđević napominje da ima još nekoliko interesantnih ženskih likova, ali najinteresantniji je „pripao“ Zlati Petković, tek diplomiranoj studentkinji glume. (Videli smo je u seriji „Grlom u jagode").
FATALNI ŠARM
"OTPISANI": scena sa snimanja — prvi s leva režiser Aleksandar Đorđević, poslednji s desna Dragan Nikolić (Prle)
U AVGUSTU — NASTAVAK „OTPISANIH“
POVRATAK NA MESTO ZLOČINA
već prve epizode, takozvani „pilot film" zapravo je — kompletan film. Povod za tu priču je zarobljavanje jednog Nedićevog ministra koji putuje po Šumadiji. On ima jednog pratioca, šofera, ljubavnicu. „Otpisani“ to zarobljavanje koriste kao mogućnost da uđu u Beograd: Joca Poštar „postaje“ ministar, Prle šofer, Tihi pratilac a jedna lepa partizanka „dublira“ ljubavnicu. Na putu oni doživljavaju niz peripetija, zarobljavaju ih čak i partizani, skoro i da ih streljaju, ali — u Beograd unose radio stanicu...
Epizode nove serije „Otpisani" svaka za sebe čine jedinstvenu celinu. Kontinuitet seriji daju ličnosti koje se pojavljuju, ali i atmosfera u Beogradu pred dane oslobođenja koja iz dana u dan postaje dramatičnija i napetija. Trinaesta epizoda je priča o danima oslobođenja.
Prihvatajući se da režira akcionu seriju, reditelj Đorđević je delimično računao i na prihvatanje publike. Istovremeno povod da se poduhvati jednog posla bilo je i to „što mi iz naše borbe nismo iskoristili ni desetinu tema ni priča, ni ljudskih sudbina". Bavili smo se velikim temama na filmu, ali pokazalo se da velike teme ne „mogu da stanu u dva sata“. „Imam jednu teoriju — kaže — da je film zbog vremenskog ograničenja nemoćan da obradi veliku temu, ili autentično „prenese“ veliki roman. Televiziju često potcenjujemo kao rod misleći da se ona na površan način bavi velikim stvarima. Ali, duboko sam uveren da će ona naći svoje mesto u realizaciji velikih tema zbog vremenske neograničenosti".
Iskustvo govori da „nastavak“, "drugi deo" filma a i serije obično nema onaj efekat koji ima pojava unikata. Koliki je rizik nastavljati „Otpisane"?
Đorđević kaže: „Svojevremeno sam prihvatio režiju ove serije iz malo eksperimentalnog razloga. Tokom čitavog mog radnog veka tražio sam za mene nepoznate puteve. Mislio sam da sam sa „Otpisanim“ završio jedno moje radno poglavlje — ogledati se u akcionom filmu koji pre toga nisam radio. Jedini izazov koji danas osećam je upravo pokušaj da nastavkom serije razbijem tu prokletu famu da svi koji se „vraćaju na mesto zločina" — propadaju. Prosto ću pokušati da sebi dokažem da to što se serija nastavlja, nije i propao posao! Taj izazov trebalo bi da me drži više od godinu dana, i znam da mi neće biti lako. Ipak, mislim da će mi biti najteže onih trinaest nedelja dok se serija bude prikazivala!"
VELIKI IZAZOV
SVOJEVREMENO „Otpisani“ nisu bili samo televizijski uspeh već i bioskopski. Od materijala snimljenih za seriju napravljen je celovečernji film. Ambicije autora, ovoga puta, ne okreću se filmu. Mada, kako kaže Đorđević,
3. PAŠIĆ
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV
- Archival material identifier
- 1976-06-17-30_799-7