Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Svežija slovenačka iskustva

Dragan Belić, Borba, 14. 8. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
NOVE PULSKE PRIČE Svežija slovenačka iskustva O pokušajima ljubljanskog producenta „Viba-filma“, koji doista zaslužuju više pažnje, o sređenosti kinematografske situacije u Sloveniji i rezultatima jedne kontinuirane produkcije GLAVNA NAGRADA U PULI: Iz filma Igora Pretnara „Idealisti Festival jugoslovenskog igranog filma u Puli bio je, još jednom, prilika da se uverimo u staru istinu: ova kinematografija može se organizovati tako, na samoupravnim principima, da pokaže izuzetnu racionalnost poslovanja, solidnu repertoarsku orijentaciju, raznovrsne programe i planove, te kontinuirano odvijanje tekuće produkcije, i da sve to bude plod napora svih onih faktora koji utiču na razvoj domaćeg filma. Primer o kojem hoćemo da govorimo u ovoj postfestivalskoj priči dolazi iz Ljubljane, i sigurno je da bi mnogim poslužio kao iskustvo u pokušaju da obezbedi kontinuirano ostvarenje producentskih programa. Zamašan broj filmskih radnika uputio je u Puli komplimente ljubljanskom producentu „Viba-filmu“: Ta jednodušna priznanja odnosila su se na gotovo sve domene rada u ovoj producentskoj kući, počev od skromnih napora da u pulske razgovore, kao ravnopravne sagovornike, uključi i svoje tehničke saradnike, pa do onih opaski o zanimljivoj tematsko-repertoarskoj orijentaciji koja se naročito ogleda u ovogodišnjoj „Vibinoj“ selekciji u Areni. Karakteristično je da su te pohvale dolazile od filmskih radnika iz sredina koje se ne mogu posebno isticati kao primer sređenost kinematografske situacije i ostvarenost producentskih planova. nova. Repertoarska zatvorenost "Viba“ je u Puli imala tri samostalna ostvarenja i jednu koprodukciju u međurepubličkoj saradnji (,, Četiri dana do smrti“ Miroslava Jokića realizovali su još zagrebački „Jadran“ i, kao izvršni producent, beogradski „Telefilm“). Mnogi su odali ljubljanskom producentu priznanje za repertoarsku raznovrsnost: „Idealist" Igora Pretnara ekranizacija je poznatog literarnog dela iz istorije slovenačke, književnosti (roman „Martin Kačur" Ivana Cankara), film Vojka Doletiča „Između straha i dužnosti" vezan je tematski za narodnooslobodilačku borbu, dok je Boštjan Hladnik „Bele trave“ snimio po originalnom scenariju Branka Šemena, govoreći o našoj današnjoj stvarnosti. Oni koji su hvalili takvu „Vibinu“ orijentaciju ukazivali su repertoarsku raznovrsnost njenih projekata, navodeći da svaki od njih istražuje po jedno tematsko područje, počev od književne baštine, preko ratnih zbivanja, do savremene i aktuelne društvene teme naših dana. Oni koji redovno prate zbivanja u slovenačkom filmu uverili su se poslednjih godina, upravo u Puli, da je „Viba“ sposobna da otvori solidnu godišnju produkciju od tri do četiri igrana filma. Njen direktor, Milan Ljubič, najavljuje da će ljubljanski producent iduće godine u Areni imati četiri ostvarenja, i ta tvrdnja potkrepljena je pouzdanim argumentima da će takav program biti i ostvaren. Šta posebno karakteriše taj kontinuitet „Vibine“ produkcije igranih filmova? Slovenački filmski radnici upozoravaju na jednu okolnost, o kojoj govori i reditelj Duletič: sređeni odnosi sa Kulturnom skupnošću Slovenije (republička zajednica kulture). Pomoć društva je, dakle, tačno određena, stalna i značajna, tako da omogućava, uz napore producenta i samih autora, jedan kontinuirani proces proizvodnje filmova. U takvoj saradnji nema nikakvih većih trzavica, niti se ona narušava nekakvim tekućim spletom neizvesnih okolnosti koje bi omele planove i programe producenta. Programi se, s druge strane, donose na vreme, tako da njihovo ostvarenje ne iziskuje ubrzani, pa samim tim i površan rad prilikom realizacije. Tako se već sada znaju „Vibini“ projekti na koje se iduće godine računa na Festivalu jugoslovenskog igranog filma. za Rezultati ne izostaju Ako se, pak, govori o rezultatima na stvaralačkom planu, onda treba navesti da je ovogodišnja „Vibina". selekcija u Areni sigurno najznačajnija producentska zbirka u tekućoj filmskoj produkciji. O tome govore priznanja, ne samo ona koja je doneo zvanični žiri, već i pohvale na drugim stranama za mnoge pokušaje slovenačkih autora. „Idealist“ je dobio glavnu nagradu festivalsku, od četiri glumačka priznanja tri su pripala slovenačkim glumcima, a žiri je našao načina da diplomama nagradi kamermana, maskere i druge tehničke saradnike „Vibinih" filmova. U Duletičevom delu mnogi su našli pokušaje da se uništavajuća i razorna snaga rata posmatra iz posve novog ugla, odajući mu pohvale za razbijanje tradicionalnih okvira ove tematike, dok je mnogo lepih reči za Hladnikove „Bele trave" našla filmska kritika (zanimljivo: ona izvan slovenačkih glasila, mahom). Ako se, na kraju, uzme u obzir ona opaska iz pulskih razgovora da slovenački filmovi pokazuju izuzetno visoki nivo tehničke perfekcije - onda je slika o „Vibinim“ pokušajima da stvara dela doista vredna pažnje, čini nam se, potpuna i sasvim zaokružena. Na osnovu takvih pokazatelja sasvim je prirodno zaključiti da nijedan domen rada na filmu, u ovom „Vibinom" primeru, nije prepušten slučaju, niti se zapostavlja na račun nekih drugih nastojanja. Ceo jednog takvog pristupa filmskom stvaralaštvu mora se, sasvim sigurno, odraziti i na kvalitet ponuđenih ostvarenja, budući da on rezultira sveukupnim naporom sigurnih, proverenih, iskusnih i dobro komponovanih filmskih ekipa. A s druge strane, posebno ohrabruje taj kontinuitet u radu, spremnost da se postavljeni programi i ostvare, te sigurnost, svestranost i razumnost u samom planiranju. lovitost Rekosmo da bi ta ljubljanska iskustva mogla biti značajna i za druge sredine, tim pre što je reč o retko pohvalnom primeru u sadašnjim prilikama jugoslovenske kinematografije. A organizovanost je, koliko znamo, do sada bila slabija strana domaćeg filma, upravo tema o kojoj se ponajčešće razmišljalo u našim filmskim raspravama. Čini nam se da ovi "Vibini" pokušaji unose sasvim nove, svežije tonove u tu vrstu naših filmskih dijaloga. Dragan Belić

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.