Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Briljantni trenutak: Antonijev govor

Čedo Kisić, Oslobođenje, 5. 6. 1964

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
CENTRALNA JUGOSLOVENSKA PROSLAVA 400-GODIŠNJICE le ROĐENJA VILJEMA ŠEKSPIRA SVI BRILJANTNI TRENUTAK: ANTONIJEV GOVOR Viljem Šekspir: »Julije Cezar« predstava Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada reditelj: Kazim jež Dejmek (kao gost) Šekspir nikad nije prikazivao apstraktnog, vanvremenog, čovjeka, koji uostalom i ne postoji. Šekspirolozi vole isticati da je taj najveći dramatičar svih vremena uvijek slikao istorijskog čovjeka. U toj prvoj velikoj eksploziji individue koja je odjeknula Renesansom, galeriju njegovih likova popunjavaju grčko-rimski tipovi Ni ličnosti iz dubine srednjeg vijeka. Tragedija »Julije Cezar« jed- no je od tih djela u kojima se kroz ličnosti iz davnog doba go- vore univerzalnije istine o lju- dima, izvlačeći iz istorijskih do- gađaja sav njihov najživotniji dramski ekstrakt. Šekspir sje- dinjuje viziju svog vremena s vizijama vremena što su mu prethodila, te stvara svoju sli- ku, koja čudesnom snagom oži- vljuje sjećanje na duge i fatal- ne ljudske nesporazume. Jedan od tih fatalnih nespo- razuma u ljudskoj vrsti jeste i problem vlasti o kome se govo- ri u ovoj tragediji. Pitanje koje potresa epohe: vlastoljubivost, boriti se za vlast, držati vlast, prepustiti vlast... Ali, za teatar je posebno zna- čajno kako prići onom famoz- nom Šekspirovom dramskom re- lativizmu, koji je došao do ja- kog izražaja u ovoj tragediji. Da li je pravi i istiniti Cezar onaj o kome govore Kaska i Ka- sije? Ili je to pomalo čudan i smiješan čovjek? Ili je to pak heroj, čovjek, čija će smrt uči- niti Bruta neutješnim? Ili je to ličnost čiju moralnu dimenziju sa takvim superlativima poka- zuje vjerni Antonije? Tu bi se još mnogo sličnih pitanja moglo postaviti. Juče je Pompej bio narodni ideal. Danas taj svijet slavi Cezara, koji je oborio Pompeja. Sutra, kad Cezar bu- de ubijen, ti ljudi što su mu ju- če aplaudirali poći će za njego- vim ubicama dok se Antonije ne vrati. Ima li sloboda neka- kvog smisla za te servilne duše? Zar nisu republikanski konspi- rativci spremni da podu za ne- kim monarhom? I sve u tom smislu Šekspir ne samo da vivi- secira jednu epohu, nego nas do vodi i pred neke dublje suštine čovjekove prirode i egzistencije pod zvijezdama. Kazimjež Dejmek, koji je kao gost, postavio Julija Cezara na novosadskoj sceni, dao je je- dan čist i impresivno stilizovan scenski prikaz ovog Šekspira, u kome se sve epizode rascvjeta- vaju iz jedne boje, te u njemu nema onog odbojnog patetičnog deklamatorstva, dok su predsta- vu uzdigle svježe i oplemenjene intonacije u Šekspirovoj temi. Tamo gdje bi drugi reditelj za sudare u »Juliju Cezaru« tražio razna sredstva, nagomilavao i šaržirao scensku ekspresiju da bi postigao željeni rezultat, Dej- mek postiže još veći efekat škr- tim i bezmalo asketskim jezi- kom svoje scene. Jednom unu- tarnjem glasu na toj sceni sve se strogo povinuje, te vas prije svega impresionira njena har- monija. Stevan Šalajić (Brut) i Milica Radaković (Porcija) u »Juliju Cezaru« Skladnu igru pružili su: Petar Vrtipraški (Julije Ce- zar), Stevan Šalajić (Brut), Va- sja Stanković (Kasije) Ivan Hajtl (Kaska), Milica Radaković (Porcija) i drugi. Ali, zacijelo najsnažnije, najponesenije glu- mačko ostvarenje bio je Marko Antonije Voje Mirića, koji je ta- kođe gost u ovoj predstavi. Ne- zaboravan će nam ostati Anto- nijev govor nad mrtvim Ceza- rom u Mirićevoj interpretaciji. To je glumac za koga se bez dvoumljenja može reći da ras- polaže čitavom skalom umjet- ničkih kvaliteta koji izazivaju u nama divljenje i respekt. Dekor i kostimi Andžeja Stop- ke (k. g.) izvrsni. Što je ova Šekspirova tragedi- ja tako lijepo prozvučala na na- šoj sceni zasluga je i au- tora prevoda Borivoja Nedića i Velimira Živojinovića-Masuke. Čedo KISIC 5.VI

This article has not been reviewed yet.

Archival material identifier
1964-06-2401-2500_2169-2170
Report a problem to oder@slogi.si.