Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Sava Severova: Život bez scene nema potpunog smisla

M. B., Vjesnik, 7. 6. 1964

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
Sava Severova: Život bez scene nema potpunog smisla Je li iskustvo starijih potrebno? U filmu Igora Pretnara »Samonikli« bio je zapažen lik majke Karničnice koji je interpretirala renomirana jugoslavenska umjetnica Sava Severova: Nakon duljeg prekida, bio je to opet jedan susret na ekranu s umjetnicom čije kreacije na sceni znače uvijek specifičan i jedinstven doživljaj. Sjećamo se Save Severove u glavnoj ulozi ilegalke u filmu »Bila sam jača«, pa i niza njezinih izvrsnih interpretacija na scenama naših teatara, osobito Laure u Krležinoj drami »U agoniji« i Šarlote Glembaj u »Gospodi Glembajevima«. Za ulogu Laure Sava Severova primila je prošle godine na Sterijinom pozorju nagradu za najbolju žensku interpretaciju a bila je nagrađena i njena gluma u ulozi Šarlote Glembaj. Ovih dana Sava Severova boravi u Zagrebu i snima u zagrebačkom televizijskom studiju jednu ulogu u TV drami Teda Willisa »Pred svakim pragom«, koji kao svoj dramski režijski debi na televiziji postavlja Ljiljana Biluš. Iskoristili smo priliku za kratak razgovor s umjetnicom, koju i naša publika vrlo dobro poznaje iz niza susreta na zagrebačkoj sceni. Vaš boravak u Zagrebu bio je vezan za rad na ulozi u Willisovoj TV drami? Da, prihvatila sam poziv da sudjelujem u realizaciji te drame, jer se radilo o simpatičnoj ulozi, o liku jedne majke, o problemu vanbračne djece, koji je uvijek aktualan. A zatim, taj rad pruža mi zadovoljstvo, jer za nas glumce život bez scene nema potpunog smisla. I u slobodnim trenucima svako novo iskustvo dobro dolazi. A televiziji sam često pred TV-kamerama. Sjećamo se vašeg nastupa u televizijskoj realizaciji Krležine drame »U agoniji«. Vi ste posebno vezani za tu ulogu koja vam je donijela i najveća priznanja. Nakon niza interpretacija Laure, kakav je danas vaš stav prema tom liku? Mislim uvijek jednak. Ja uvijek igram Lauru, da kažem, na život ili smrt! Međutim, ta predstava Slovenskog mestnog gledališča imala je uspjeha u cjelini. Prikazali smo je na mnogim pozornicama. A vlada velik interes za tu predstavu i u Poljskoj, pa postoji mogućnost da je prikažemo i tamo. Moje je mišljenje da gostovanja izvan zemlje imaju smisla jedino onda ako se gostuje sa djelima jugoslavenskih pisaca. Jer, to je ono što strana publika želi vidjeti, a mi zaista imamo pisaca čija nas djela mogu reprezentirati. Kako saznajemo, vi ste imali uspjeha i u jednom talijanskom filmu koji je bio sniman u našoj zemlji, radi se o filmu »Stari zavjet«. Imate li novih filmskih planova? Ili nešto pripremate u teatru? Da, uloga u »Starom zavjetu« bila je prilično velika i mogu reći da je upravo ona podsjetila naše filmske autore na moje filmske mogućnosti. Nakon toga slijedio je angažman u »Samoniklima«. A što se tiče kazališta, čini se kao da mi stariji već treba da ustupamo mjesto mlađima. Odnosno tako misle oni koji formiraju repertoare u većini naših kazališnih kuća! Je li zbilja potrebna i dobra takva »smjena generacija«? Nisam u to sigurna, jer što koristi smjena ako ne dobijamo u kvaliteti! Što se tiče mojih kazališnih planova, oni su prilično ograničeni, jer zavise od želja režisera i potreba kazališnih kuća, i kao penzionirani umjetnici ni ja, a ni drugi, nismo u mogućnosti praviti planove i pitamo se je li naše iskustvo još potrebno? Bio je to kratak susret sa Savom Severovom, umjetnicom čije kreacije jugoslavenska javnost očekuje s uvijek živim interesom. Jednu od njezinih interpretacija vidjeli smo i ovih dana na malom ekranu. M. B.

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.