Kako žive »Glembajevi« u Moskvi
M. Bekić, Vjesnik u srijedu, 28. 2. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
KAZALIŠTE
Kako žive
»Glembajevi« u Moskvi
Sovjetski Leone i barunica Castelli – Jurij Jakovljev i Ljudmila Maksakova – uoči dolaska u Jugoslaviju govore o tome zašto je igrati Krležu najteži ali i najljepši kazališni zadatak
Moskva, veljača
Ovaj put: dvoje od najuglednijih među »vahtangovcima«: sovjetski Leone u »Glembajevima« Miroslava Krleže Jurij Jakovljev, i Ljudmila Maksakova, barunica Castelli-Glembaj. Ta »ruska varijanta Glembajevih« u režiji Miroslava Belovića iz Beograda, najblaže rečeno, »žanje pun uspjeh«, a jednodušne su ocjene da će još dugo živjeti na repertoaru teatra »Vahtangova«. Gledalište je uvijek puno. A Moskva, da kažemo i to, ima tridesetak kazališnih kuća...
Kritika je vrlo pozitivno ocijenila »Glembajeve« i prati ih i poslije svih dosadašnjih trideset i pet izvedbi.
Pitam sugovornike, kako to shvatiti? U čemu je tajna uspjeha? Osobito ako se ima u vidu da su »Glembajevi« nešto specifično, krležijansko, što se teško može sa suptilnošću i svim nijansama prenijeti stranom gledaocu? Podsjećam Jurija Jakovljeva da je i dr Branko Gavella jednom rekao: »Moram, na žalost, konstatirati da još ni jedan Leone (a bilo ih je mnogo kojima se ne može poreći stanovit uspjeh u toj ulozi) nije uspio da nađe intonaciju za ono temeljno i ishodišno »Mutno je to sve...«
Prvo, tajne nema – kaže Jakovljev. Radi se o snažnom i za naše gledaoce neobično privlačnom djelu. Drugo, ja osobno dugujem tisuću riječi zahvalnosti režiseru Miroslavu Beloviću, koji se odvažio da meni povjeri tu kompliciranu ulogu. Radim već 25 godina u kazalištu, ali takva je uloga za mene bila neočekivana, nikad do sada nisam nešto takvo igrao... Ulogu s toliko snage, s toliko dramatičnosti...
Poznato je, podsjećam, da su se i mnogi najpoznatiji jugoslavenski glumci bojali uloge Leonea. I mnogi misle da ga još nitko nije uspio autentično interpretirati...
Uloga je zaista teška, vrlo teška. No, Belović je takav režiser koji u glumca otkriva nepoznate mogućnosti. Ja, na primjer, nikad nisam mislio da bih mogao igrati takvu ulogu...
U čemu ste vi osjetili te teškoće i što je zapravo najteže u Leoneu? Kako ga vi doživljavate?
Rekao bih da je to čovjek koji želi »iskočiti« iz svoga društva, iz svoga vremena, pa dolazi u sve moguće konflikte sa svima koji ga okružuju. Izuzetak je Angelika, koju on jedino razumije, a u svih drugih je drugačija psihologija. No, sve teškoće i sve komplikacije proizlaze iz toga što je i on sam – Glembaj. U tome je, čini mi se, sva proturječnost Leonea...
Jurij Jakovljev i Ljudmila Maksakova potvrđuju ono što mi je prije dva mjeseca rekao Oleg Ivanov: za »Glembajeve« se teško dobiju ulaznice. Publika ih prima s oduševljenjem...
Nosioci glavnih uloga žale što još nisu osobno upoznali Miroslava Krležu (iako o njemu sve znaju, pa ga osjećaju prijateljem), ali će ovoga proljeća (u travnju) s »Glembajevima« najprije nastupiti na Sterijinom pozorju, zatim u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.
Raduju se toj turneji, osobito susretu s Krležom.
BARUNICA CASTELLI
Ljudmila Maksakova
jedna od najljepših glumica Moskve
LEONE
Jurij Jakovljev – prvak teatra »Vahtangova«
Barunica Castelli, Ljudmila Maksakova, vjerojatno je jedna od najšarmantnijih dama moskovskih pozornica.
Na primjedbu da je teatar »Vahtangova« (po riječima njegova direktora) uloge Glembajevih dao najpoznatijim imenima, Maksakova zahvaljuje na komplimentu.
Kako ste shvatili i doživjeli ulogu? Kao kompliciranu, tešku, zahvalnu...
Po zamisli režisera. Belović je predložio da igram »rašomonski« od početka do kraja. Pokušavao je u toj biografiji naći »svoje momente«, uz sve crne boje koje su prisutne. I divno je raditi kad imate dobar tekst i režisera koji zna što hoće... Krleža je klasik poput Dostojevskog, Tolstoja, Gorkog ili Shakespearea. Svaki karakter iz djela tih autora kompliciran je i težak. Ali to je baš ono što me privlači. Igrati laku ulogu – to se i ne isplati.
Vaša je uloga u »Glembajevima« jedna od glavnih. Gdje ste se najviše namučili...?
Najteži je dio u trećem činu, u kojem imam monolog od 20 minuta. I znam, ako nisam koncentrirana, nema punog efekta. A tako je i u toku čitave predstave...
Ljudmila Maksakova kaže na kraju da je igrala mnoge uloge klasične drame, ali barunicu Castelli smatra jednom od najtežih i najdražih.
M. BEKIĆ
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Gledališče
- Archival material identifier
- 1976-02-16-29_799-12