Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Selektorovo viđenje, šta je to?

D. Pavičić, Oslobođenje, 3. 3. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
POVODOM IZBORA PREDSTAVA ZA STERIJINO POZORJE SELEKTOROVO VIĐENJE, ŠTA JE TO? Nikakvog razloga nemamo da sumnjamo u ukus takvog teatarskog poslenika i velikog umjetnika kakav je Stevo Žigon. Nije riječ o tome. Ali svake godine ponavljaju se iste stvari: novinari intervjuišu selektore Sterijinog pozorja, Festivala malih i eksperimentalnih scena, pitaju ih zašto su odabrali baš te predstave koje su odabrali, kakvo je njihovo viđenje smotre, kakva je ovogodišnja teatarska produkcija itd. Selektori svake godine objašnjavaju svoje viđenje teatra. Prema jednima, ta i ta smotra treba da pokaže mozaičnost teatra, prema drugima, ona je sinonim poetičnosti itd. I tako našim pozorišnim smotrama preostaje samo da nam pokažu ne stvarnu pozorišnu produkciju te godine, nego selektorovo viđenje te produkcije. A svako viđenje pojedinca, zna se, mora biti subjektivno. Nisu li time uskraćeni mnogi pozorišni poslenici, mnogi teatri? I sam Žigon kaže: »Poezija i poetičnost su sinonim za umjetnost. Ništa što nije dovedeno do poetskog ne može računati da će dobiti umjetnički smisao, što će reći da bude istina«. U istom intervjuu Stevo Žigon takođe kaže o svom izboru: »Sem jednog ili dva izuzetka može se reći da to nisu tekstovi koji pretenduju na bilo kakvu izrazitiju literarnu sudbinu. Štaviše, mislim da su to većinom tekstovi koji možda čak neće doživjeti reprizu u nekoj novoj predstavi jer izgleda da su pisani samo za jednu tu viđenu predstavu i da će nestati zajedno s njom«. Žigonovo gledište očigledno zaslužuje pažnju. Mada zvuče kontradiktorno njegove riječi o poetičnim predstavama i takvim istovremeno koje neće, možda, doživjeti reprizu, one u suštini ne demantuju umjetnika koji vjeruje da je predstava samostalan stvaralački čin. Pa ipak, zaslužuje li da se nađe na Igrama predstava koja neće živjeti duže od jednog igranja? Stevo Žigon se ovom prilikom, poput mnogih drugih selektora, nije obazirao na »republičke ključeve« i zato sve republike nisu ni zastupljene na Sterijinom pozorju. On se takođe oglušio, o proslavu stote godišnjice rođenja Ivana Cankara, jer ni jedna predstava ovogodišnjeg Sterijinog pozorja neće biti - Cankareva. Glavni odbor Sterijinog pozorja, međutim, još u proljeće prošle godine donio je propozicije da 21. igre budu posvećene stogodišnjici rođenja Ivana Cankara. Za odsustvo Cankarevih djela na ovogodišnjim Igrama, očigledno ne treba a priori kriviti selektora. Moguće je da on ovoga puta ima pravo i da, na žalost, iz bogatog Cankarevog opusa ni jedna predstava viđena na jugoslovenskim pozorišnim scenama nije bila dobra. Istina, postojale su mogućnosti da Georgij Paro, umjetnički direktor Pozorja pomogne Drami SNG iz Ljubljane oko predstave »Kralj Betajnove«, koja bi tako mogla biti izvedena u čast jubileja izvan konkurencije. Žigon je to odbio. I o toj selektorovoj odluci, kao i činjenici da za ovogodišnje Igre nije predložio ni jednu predstavu iz SR Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, sigurno će još dugo, do narednih Igara, bar, biti vođene rasprave. Ove godine selektor Igara je Stevo Žigon. To je ujedno jedini razlog pominjanja njegova imena u ovom kontekstu. Jer, napokon, svake godine se mogu postaviti istovetna pitanja. Ako jedan čovjek odlučuje o tome da će neka predstava doći na takvu smotru kakve su Pozorišne igre ili neku drugu manifestaciju, on mora biti svjestan da preuzima na sebe breme povelike odgovornosti. Nije li, napokon, vrijeme da se pronađu nove forme pri odbiru pozorišnih predstava za slične manifestacije? Ne rijetko se čuje da o kulturi odlučuje veoma uzan krug ljudi. Zašto se, onda, taj ne proširi? Kako, i na koji način, o tome treba da svoju riječ ne samo pozorišni poslenici, a oni svakako, nego i ljudi koji vole teatar i za koje se te predstave i priremaju. D. PAVIČIĆ

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.