Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Otvorenost i za eksperimentalno i za pučko

Stjepan Kljuić, Vjesnik, 23. 11. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
PRED FESTIVAL MALIH I EKSPERIMENTALNIH SCENA Otvorenost i za eksperimentalno i za pučko Luka Pavlović: Sarajevski festival je bio i ostao pokazatelj stanja u sferi malih scena, ali je ujedno uvelike utjecao na opredjeljenja pojedinih teatara i trupa U povodu skorog početka (27. o. m.) sarajevskog Festivala malih i eksperimentalnih scena postavili smo nekoliko pitanja njegovu direktoru književniku Luki Pavloviću. Kakav je doprinos MES-a, kao prve takve manifestacije u nas, traženju novih putova u teatarskom izrazu naših kazališta? O tome mogu i želim govoriti samo kao kroničar Festivala od prve sezone 1960. godine. Sigurno ću ponoviti mišljenja mnogih dobronamjernih promatrača i objektiviziranju sklonih kritičara ako kažem da je Festival bio ponajbolji pokazatelj stanja u sferi malih scena i eksperimenta kao načina mišljenja u teatru našeg vremena, ali je ujedno, posredno, mišljenjima kritičara i šire javnosti, pa samim nagradama uvelike utjecao na opredjeljenja pojedinih teatara i mnogih ad hoc formiranih trupa. Time je bio vršen i onaj delikatniji, trajniji da kažem, dio smisla MES-a i njegove šire funkcije u našem ukupnom teatarskom prostoru: u mnogim našim sredinama nastajale su komorne scene ili kao samostalni organizmi ili kao neke vrste »slobodnih duhovnih aktivnosti« pri velikim, čvrsto institucionaliziranim teatrima. Od posebnog je značenja okrenutost eksperimentu i jedna za novije vrijeme neobična pojava da u mnogim prostorno velikim teatrima sve više nastaju predstave čiji je izraz otišao, u manjoj ili većoj mjeri, od standarnog i konvencionalnog, pa otud i sve brojnija prisutnost predstava s »velikih« scena u programima Festivala. Kretanja u našem teatru U početku MES je bio prilika da se kazališni radnici upoznaju sa suvremenim kretanjima u svijetu. Danas već postaje uobičajeno da se na Festivalu prezentiraju i domaći tekstovi, čak pisani mnogo prije utemeljenja te smotre? Danas su naša poznanstva sa zbivanjima u svijetu teatra mnogo šira i potpunija, cirkulacija ideja brža i efikasnija, a već devet godina djeluje i BITEF koji je, uistinu, postao korisno stjecište raznolikih produkcija iz mnogih zemalja, zvalo se to »nove tendencije« ili drukčije. A ovaj Festival oduvijek je želio da bilancira stanje u nas na jednom teatarskom prostoru na kojem su začeli svoje djelovanje i Malo pozorište u Sarajevu, i Atelje 212 u Beogradu, i Teatar ITD u Zagrebu, pa slične scene u Sloveniji i Makedoniji, dok je gostovanje dvaju ili triju stranih ansambla služilo kao dobrodošla informacija o izrazitijim pojavama u modernom teatru i dramskoj avangardi. Tokom svog razvoja Festival je ne samo dokazivao tu svoju osnovnu ulogu nego je sve više, sve korisnije okretao svoje pravo lice djelima iz svih naših dramskih literatura, pa i iz našeg dramskog nasljeđa, akcentirajući tu orijentaciju veoma jarko ovom sedamnaestom sezonom u toku koje će, voljom i izborom selektora Lade Kralja, sve predstave prikazane u konkurenciji imati kao osnovu djela naših pisaca Krleže, Nušića, Čašula, Ivana Kušana, Dušana Jovanovića, pa trojice mladih (Senker, Mujičić, Škrabe) ili stihove pjesnika (Brana Petrović, Miroslav Antić). Bitno je da se ponajprije upoznamo s kretanjima u našem teatru i s novim djelima naše dramske literature, ali i onima koja se pokazuju u svjetlu primjerenijem smislu Festivala. Odnos redatelja i glumca Kakav je odnos redatelja i glumca u traženju novih izraza? Da li eksperimentalna kazališta pružaju veću kreativnu samostalnost glumcu u odnosu na sam tekst i redatelja? U teatru bilo koje usmjerenosti i redatelj i glumac imaju svoje — zna se kakvo — mjesto. Samostalnost glumca jest otvorena mogućnost, ali duboko ovisna o namjeri predstave, o redatelju i klimi u kojoj ta predstava nastaje. Da li je »kreativna samostalnost« glumca veća ukoliko je, na primjer, dramski tekst sveden na takozvani predložak ili kada se u nijansama mnogih dijaloga traži vlastiti izražaj. Uostalom, o tome treba pitati glumca ili redatelja. Kao kroničar festivala, od njegova osnivanja, koja biste razdoblja istakli i zašto? Nijedno, zapravo, ne bih posebno isticao, jednostavno zato što smatram da je zračenje Festivala bilo neprekidno i neprekinuto, bez obzira na to što bi se u jednoj opsežnijoj retrospektivi dalo pokazati da su postojale krize, padovi i nesporazumi, prirodni za svaki umjetnički posao, a posebno za ovaj koji teži radikalnijoj promjeni »stanja stvari« u teatru. Uostalom, svaki od kroničara festivala spomenuo bi mnogo toga — možda sjajnu predstavu Bojana Stupica prema tekstu F. Marceana »Jaje«, nekoliko kreacija Duše Počkajeve, produkcije poljskih umjetnika Sjemjona i Janovska, gostovanje Livingteatra, predstavu »Afere« Primoža Kozaka, predstave po tekstovima Velimira Lukića, Handtkeova »Kaspara« s Ivicom Vidovićem, dva nastupa Ujvideki szinhaza, gostovanje teatra MIK iz Bukurešta »smioni eksperiment« u predstavi »Priča o vojniku«, briljantne glume Pere Kvrgića u »Stilskim vježbama« i tako dalje — što je posebno akcentiralo pojedine festivalske sezone i cio razvoj Festivala do danas. Veliki poticaj kazališnom životu BiH Kakav je bio poticaj MES-a za kazališni život Bosne i Hercegovine i posebno, animiranje mladih? Kao prva manifestacija te vrste u Bosni i Hercegovini, Festival je dao određene impulse svemu onome što je tokom godina prerastalo u široki teatarski pokret koji čine i Pozorišne igre u Jajcu, i Nedjelja domaće drame u Brčkom, i Susreti pozorišta lutaka, i organizirani posjet svim komunama s nekoliko stotina predstava godišnje. Ali je, također, Festival učinio podosta na poboljšavanju, pa čak i promjeni ukupne klime u mnogim teatrima, čineći ih novim malim žarištima istraživanja i entuzijazma. U tome su svoj udio imali i mladi, bilo kao akteri tih promjena bilo kao nova publika. Da li eksperimentalni teatar već sada ima mogućnost ostvarenja masovnog gledališta ili pak ostaje, po mišljenju mnogih, samo laboratorij za glumce, redatelje i teatrologe uopće? Bilo bi veoma pogubno za širu funkciju teatra, pa i ovoga o kojem je riječ, kad bi to bio uski poligon na kojem bi se odvijalo narcisoidno nadmetanje u stilu — tko će više čega »izmisliti« i kako da jedan teatarski čin ogradi što višim zidom od velikog oka gledališta. Nije nelogično što prostor na kojem se igraju predstave podložne eksperimentu, naravno ne onom radikalnom, onome koji bi mogao postati dovoljan sam sebi (kao samoigra), postaje sve širi i što taj »nestandardni način mišljenja« čini osnovu mnogih pothvata u starim, po drukčijim uzorima oformljenim teatrima. Repertoar XVII festivala pripada, po mišljenju selektora Lade Kralja, jednog od osnivača Eksperimentalnog gledališča »Pekarna« u Ljubljani, takozvanom otvorenom teatru koji može sretno ujediniti eksperimentalno i pučko, odnosno biti od interesa i za zagovornike neprestanog istraživanja i za najširi auditorij. Uostalom, i ovaj Festival će dati možda mnoge približnije odgovore na mnoge trajne pitalice i zagonetke. Razgovarao: STJEPAN KLJUIĆ

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.