Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Plemenita i nadahnuta igra

Sead Fetahagić, Oslobođenje, 6. 4. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
Scena iz ljubljanske predstave »Žrtve mode bum-bum<< PLEMENITA I NADAHNUTA IGRA Dušan Jovanović: »Žrtve mode bum-bum« Predstava Mladinskog gledališča iz Ljubljane Nije se mogao zamisliti bolji kraj ovogodišnjih predstava u zvaničnoj konkurenciji, nego što je to bilo sa autorskim djelom Dušana Jovanovića »Žrtve mode bum-bum<<. Isključivo pozorišnim sredstvima, Jovanović koji je u ovoj predstavi i autor teksta i reditelj, ali daleko značajniji u ovoj drugoj svojoj ulozi, učinio je da su gledaoci napustili predstavu sa vidljivim oduševljenjem. Uzimajući za motiv ovog svog antiratnog komada mušku vojničku modu kroz vijekove, Jovanović nam je s ironijom govorio o tom >>muškom<< zanatu ratovanja, da bi na drugoj strani kroz ženski hor scenskom poetikom prikazao stradanja i vječno živi plamen otpora, bunta i snage, do konačnog dosezanja slobode i ljubavi. Na modnoj pisti, iza koje se nalazi bodljikava žica (scenografija Meta Hočevarjeva), defiluju vojnici u najrazličitijim uniformama, u odjeći koja na površini nosi muško kaćiperstvo, a u suštini predstavlja okrutni militantni duh. I dok defiluje ta moda koja se mijenja i militarizam koji ostaje uvijek isti, ženski hor govori riječi tople, nježne, buntovne, paćeničke. Traje to suprotstavljanje, taj paralelizam do konačne pobjede, do ljubljene slobode i slobodne ljubavi. Predstava se završava finalom kakvo se rijetko viđa, s emotionim nabojem i furiozom punim plemenitosti i optimizma. Dušan Jovanović kao reditelj pokazao je svoj senzibilitet udružen s pozorišnom vještinom. U jednom izvanredno dobro pronađenom ritmu, reditelj se znalački koristio muzikom, a svjetlom činio atmosferu posebno upečatljivom. Sa smislom za fini humor, sa osjećajem za produhovljeni patos, Jovanović je ovom predstavom pokazao kako se umjetničkim sredstvima, iskrenim i plemenitim, opšta, antiratna poruka podiže na zavidan kreativni nivo. Bila je to predstava kolektivne igre, kojoj se pridružuje i Polona Vetrihova koja je kroz konferansu vodila cijelo scensko zbivanje. Disciplinovani i dobri, glumci su imali izuzetno težak i fizički zadatak, koji ih nije smetao da od početka do kraja predstave budu akteri mnogih upečatljivih scena, na način koji zaslužuje samo komplimente. Zato priznanje treba odati ovim imenima: Mina Jerajeva, Alja Tkačeva, Marinka Šternova, Milena Grmova, Barbara Jakopičeva (Ženski zbor), Jože Mraz, Brane Ivanc, Sandi Pavlin, Božo Vovk, Niko Goršič, Pavle Rakovec i Vladimir Jurc (Muški zbor). Sead FETAHAGIĆ

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.