Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

MESS bolji od pozorja

S. Hadžić, Večernje novine, 27. 4. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
MINI INTERVJU MESS BOLJI OD POZORJA SA SEADOM FETAHAGIĆEM Redovni je posjetilac svih pozorišnih manifestacija kritičar Sead Fetahagić. Nedavno smo ga vidjeli na sarajevskom Festivalu malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, a ovih dana vratio se iz Novog Sada, gdje je prisustvovao 21. pozorišnim igrama Jugoslavije Sterijinom pozorju. Najupečatljiviji podatak o Sterijinom pozorju dao je sam žiri koji nije dodijelio nagradu za tekst. Nisam siguran, ali čini mi se da se to dešava prvi put u 21-godišnjoj istoriji Sterijinog pozorja. Poslije gledanja predstave postaje mi jasno ono što je izjavljivao ovogodišnji selektor Stevo Žigon prije igara: da je nastojao da dovede najzanimljivije predstave, u izvođačkom smislu. Sterijino pozorje postoji, između ostalog, i da bi gajilo savremene dramske tekstove, a mi smo vidjeli četiri predstave, od kojih zaista ni jedna nije imala barem nešto iznad prosjeka tekstualne vrijednosti. Začudo, na Pozorju je bila jedna predstava koja je više odgovarala sarajevskom Festivalu, a to je Tumor u glavi Dušana Jovanovića u režiji Ljubiše Ristića, govori i o Sterijinom pozorju kritičar Sead Fetahagić. To tako prosječan tekst Vaska Ivanovića »Zvono za našeg profesora« u jednom konvencionalnom izvođenju, gdje je jedino odskakao Mija Aleksić. Takođe nas ništa nije obogatila ni predstava Stalnog slovenskog gledališča iz Trsta, prema kojem svi imamo naklonost. Ono što je vrijedilo u kontekstu prosječnih predstava i slabih tekstova bila je »Ženidba i udadba« Jovana Sterije Popovića u režiji Dejana Mijača. To je drugačiji Sterija, gdje komedija ostaje, viđena je iz jednog dramskog ugla, a somborski ansambl, koji je to izvodio, zahvaljujući Mijaču, često je superiorniji od drugih poznatijih pozorišta. »Tumor u glavi« je zanimljiv po tome što ruši teatarske konvencije, a dva pozorišna stvaraoca umjetnika, kao što su Jovanović i Ristić, zaista danas spadaju u vrh jugoslovenske pozorišne umjetnosti. Oni, rušeći staro pozorište, nisu nam predložili viđenje nečeg novog. Najsuperiorniji glumački ansambl bio je beogradski »Atelje 212« sa »Čudom u Šarganu«, koji u ideji nije baš sasvim čist i jasan. Te glumce moram pomenuti: Ružica Sokić, Bora Todorović, Taško Načić, Slobodan Perović, Milena Dravić, Mira Banjac... O skopskoj predstavi »Kako vam drago...«, koja je igrana i na MESS-u, začuđuje me da je ovdje veoma loše prošla. Bojim se da su to posrijedi vanpozorišne igre. A o MESS-u sada, poslije Pozorja? Gledajući iz Novog Sada na naš, sarajevski MESS, ni malo nisam navijač kada kažem da je naš Festival za dobru klasu bolji, zanimljiviji i atraktivniji. To nije samo moje mišljenje, nego i nekih gostiju i jednog i drugog festivala. Zna se da MESS traga za novim scenskim avanturama, a Stevo Žigon je želio da pokaže savremenost našeg pozorišnog izraza. Pa ipak je Lado Krali, selektor MESS-a, bio daleko uspješniji, barem nije pravio kompromise. S. HADŽIĆ.
Report a problem to oder@slogi.si.