Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Cankar i Kranjec: dramatizirane novele

M. Mil., Glas Slavonije, 19. 5. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
TJEDNO TV-OKU Cankar i Kranjec: dramatizirane novele Uključujući se vrlo uspješno u obilježavanje stote obljetnice rođenja velikog slovenskog pisca Ivana Cankara, televizija je prikazala adaptaciju Cankarove novele »Kuća Marije Pomoćnice«, u obradi i režiji Marike Milković. Bilo je to, zapravo, uspješno prilagođavanje televizijskom mediju jednog divnog literarnog teksta, uzbudljive priče o sudbini četrnaest djevojčica, na smrt bolesnih, strpanih, u ime nekakvog milosrđa, u dom patnji iz kojega povratka nema. Mnogi dobri znalci Cankarova djela baš ovu njegovu novelu smatraju jednom od njegovih najlirskijih priča, u kojoj se na izvanredno topao način, snažnom kičicom kakvu je samo veliki Cankar imao, iznose patnje nedužne djece neizlječivih bolesnika, potresne sudbine. Ali, u toj je svojoj noveli Cankar, veliki borac za ljudsku pravdu, demaskirao farizejstvo lažnih dobrotvornih i humanitarnih ustanova koje su bile sve drugo samo ne ustanove koje pomažu. Cankar je volio djecu. Posvetio im je značajan dio svog opusa (»Grešnik Lenart«, »Pavličekova kruna«, »Mimi« i dr.), pa je zasluga televizije i priređivača novelo što je televizijski gledatelj u Cankarovoj godini mogao upoznati bar jedan, makar i vrlo malen dio stvaralaštva ovog našeg velikog socijalnog, revolucionarnog i proleterskog barda. Adaptaciji bi se moglo prigovoriti da nije sasvim dosljedno ispričala cijelu Cankarovu novelu, neke su pojedinosti (neke djevojčice iz ubožišta) izostavljene. Na taj se način u stanovitoj mjeri adaptacija zamjerila djelu, ali ne i piscu, ne i njegovoj snažnoj osudi lažnog samaritantstva koje je ishodilo iz nezdravih, nehumanih, malograđanskih strasti. Ekipa glumaca, osobito niz djevojaka koje su tumačile glavne osobe iz ove kuće smrti, obavila je zadatak izvanredno studiozno i odgovorno. Spomenimo uloge što su ih dale Olga Kacjan, Nevenka Vrančić, Neža Simčić i druge. Tako je do nas još jednom došla tužna priča o nesretnoj Malči, kojoj njen svibanj nije donio ozdravljenje i život. Kad smo već kod Cankara neka nam je dopušteno da se upitamo: nije li ovogodišnje Sterijino pozorje učinilo stanovitu nepravdu velikanu Cankaru time što je iz svog repertoara izostavilo njegove drame. Ako se usvoji teza rečena u nekoliko navrata tokom Pozorja, da novosadska priredba nije bila smotra djela, već predstava — a s takvim je stavom teško ne složiti se — mogla se ipak prikazati i adaptacija. Ova o kojoj smo govorili rađena je za televiziju. A mogla je mirne duše, takva kakva je, doći i na Pozorje. Zbog Cankara. Kad već nijedna njegova drama nije bila te sreće da stigne do Novog Sada, premda ih je ove sezone nekoliko na scenama mnogih naših kazališta. Dramatizacija novele Miška Kranjeca »Ciklame, vres in ljubezen«, nije prikazana na televiziji kao tv-drama »Sjene ispod oštrog vrha« (naslov koji ne kazuje mnogo) potpuno je druge vrste. Priređivač Vladimir Frantar, u stanovitoj je mjeri umanjio sliku pisca pred očima gledatelja time što je odabrao upravo ovu a ne neku drugu iz Kranjčeva opusa. Međutim, Frantar se još i više ogriješio o pisca. Želio je pošto-poto prepričati novelu, sve njene detalje. Time se rasplinuo, udaljavao, nije imao smjelosti da zgusne zbivanja na kraju drame. Gledatelj nije mogao dobiti pravu sliku raslojavanja gorenjskog sela, likovi su ostali nejasni i nedorečeni, odluke djevojke Lenčke i sve što se zbiva oko nje zbog nje i u njoj samoj - ostalo je maglovito i nevješto obrađeno, ništa jasniji nije ni lik Gašparov. Najbolje je, rekli bismo, prikazan nešto sporedniji lik neradnika i zlobnika Matka. Značajni napredni slovenski suvremeni pisac Miško Kranjec, jedan od najvećih današnjih naših pisaca, bogat i po velikom opusu i po obilju tema obrađivanih u novelama, romanima i dramskim djelima, nije najsretnije prikazan televizijskom gledatelju. Obavezni smo naglasiti da su Bert Sotlar, Marija Benko, Olga Kacjan, Jože Župan i drugi dali solidne realizacije, premda ih je u tome prilično sputavala neinventivna režija Mirča Kragelja. - M. Mil.

This article has not been reviewed yet.

Report a problem to oder@slogi.si.