Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

U očekivanju boljih filmova

Aldo Paquola, D. N., Novi list, 30. 7. 1976

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
BrP 23 FESTIVAL JUGOSLAVENSKOG IGRANOG FILMA U PULI ČETVRTI DAN FESTIVALA U očekivanju boljih filmova Četvrti dan festivala, dakle, pola filmova je iza nas, na većinu smo već zaboravili, neki su nas razbijesnili svojim kreativnim defektima i analfabetskom agresijom s ekrana, samo dva režisera nametnula su se prosudbenoj pažnji: Mimica i Gapo »Seljačka buna« i »Najduži put«. Na žalost, poluvrijeme festivala obilježila su dva slaba filma, »Vrhovi Zelengore«, Zdravka Velimirovića, i »Vlak u snijegu«, Mate Relje stvorili su potpunu neizvjesnost u očekivanju dobrih filmova u završnom dijelu festivala. »Vrhovi Zelengore«, režija Zdravko Velimirović. Glume: Sergej Bondarčuk, Bata Živojinović, Josephine Chaplin, Voja Mirić. Herojski spektakl s proporcionalnim smanjenjem, to je prvo što bismo mogli reći za Velimirovićeve »Vrhove Zelengore«. Zemljopisno i historijski, opet je poslužila »Sutjeska«, s jednom značajnom epizodom obranom strateški važne točke na obroncima Zelengore, kako bi se uskim koridorom omogućio izlaz kolone ranjenika glavnine partizanske vojske i Vrhovnog štaba iz neprijateljskog obruča. Velimirović ne rabi toliko aviona, naroda, masovnih sekvenci kao recimo Delić i Bulajić, dužina njegova filma je standardna što stvara strukturalnu neujednačenost: naime, suviše pirotehnike s jedne strane i beskonačno psihologiziranje s druge, dovelo je do toga da se film doživljuje kao nervozni formalistički vatromet. Velimirović, »Vrhove Zelengore« shvaća i prezentira kao rezervat kalupa, gipsano ukočenih pabiraka iz dramaturgije ratnog filma. Obvezatni mitraljezac, partizan šaljivac, partizan, borac obuzet strahom, što na koncu gine kao junak, sve je to viđeno u mnogo različitih varijanti, a u »Vrhovima Zelengore« dobio je drastičan oblik ponekad na rubu karikature. Melodramsko patetični blok na kome Velimirović inzistira potpuno je potisnuo mogućnost da se veliki ljudski, revolucionarni podvig na Zelengori prikaže u adekvatnom umjetničkom izrazu. »Vlak u snijegu«, režija Mate Relja. Glume: Slavko Štimac, Eduard Peročević, Ratko Buljan i tridesetšestoro djece s Bilogore. U adaptaciji proze Mate Lovraka pristupa se gotovo uvijek na isti način: vjeruje se da je dovoljno naprosto vjerno prenijeti stranice dječje književnosti na film, bez imalo poštovanja prema mediju što ne zna za milost i privilegirane teme, a ponajmanje za povlaštenost »životnih činjenica«. Mate Relja smatra da režija počne ispred kamere, a ne već na radu pri scenariju, što je već razlog da vlak ostane u snijegu osrednjosti. Naivna pronicljivost djece prikazana je šablonski, neinventivno, bez truda da se posegne u njihovu intimu u koju odrasli projiciraju vlastitu infantilnost. Iznimka Truffautove djece još i danas predstavlja nedostižni uzor, dok Reljin »Vlak u snijegu« ne može iz snijega dosadne prozaičnosti izvući niti jedna lokomotiva. ALDO PAQUOLA Nije postignuta svrha Tema jučerašnjeg »okruglog stola«, priređenog u suterenu Festivalskog centra, nazvana je: »Stvaralačke vrijednosti filmova s festivalskog repertoara«. Za razliku od prethodnog stola na temu tehnike i tehnologije u jugoslavenskim filmovima, skupu je prisustvovao mali broj sudionika tako da se pri početku razgovora čulo mišljenje kako je »tehnika zanimljivija od estetike«. Sve u svemu, razgovor nije potekao ritmom kakav se od inače oštrih kritičkih pera mogao očekivati. Isticala su se više-manje evidentna pitanja te iznosile, i za prosječnog kino-posjetitelja, jasne konstatacije, nametnute analizom Pogledanih filmova. Naglašene su teškoće u vezi s vječnim iščekivanjem pravog domaćeg suvremenog filma, istaknute su loše dramaturške postave filmskih ostvarenja, neodlučnosti između konvencionalne dramaturgije i novijih sagledavanja do primjedaba o publici, koja je filmskom kulturom na višoj razini od onoga što joj se u Areni nudi. Slijedom iskaza pojedinih sugovornika čula su se mišljenja koja bi zasigurno više koristila filmskim stvaraocima, piscima scenarija, redateljima, glumcima..... Razgovor kritičar-kritičar, vjerojatno ne postiže puninu svrhovitosti ako se za istim stolom ne nađu i oni o kojima se raspravlja koje se hvali, kudi, špota. Njih jučer za »okruglim stolom« nije bilo. D. N.

This article has not been reviewed yet.

Archival material identifier
1976-07-18-31_799-07
Report a problem to oder@slogi.si.