Dva slovenska filma
J. Čelan, Slobodna Dalmacija, 3. 8. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
XXIII FESTIVAL JUGOSLAVENSKOG IGRANOG FILMA U PULI
DVA SLOVENSKA FILMA
Kiša potpuno poremetila uhodani festivalski ritam
PULA, 2. VIII - Kiša, koja je kao Damoklov mač u toku čitavog festivala prijetila regularnom odvijanju programa, konačno je uspjela potpuno poremetiti uhodani festivalski ritam — zbog kiše i hladnoće projekcije posljednje večeri, umjesto u veličanstvenoj Vespazijanovoj građevini, održane su u konvencionalnoj dvorani Festivalskog centra. Posljedice su dvojake: s jedne strane, izgubljen je onaj blagotvorni dodir s „najvećim filmskim gledalištem na svijetu" (kako se to ovdje rado naglašava), a s druge — ostala je jasna činjenica da na projekcije u Areni previše vanjskih okolnosti ima utjecaja, te da se filmovi ipak snimaju da bi se prikazali u tim „redovitim" kino-dvoranama.
Preostalo je dakle vidjeti još šest filmova; od toga su dva Bulajićev „Atentat u Sarajevu" i Živanovićev „Naivko" već imali splitsku premijeru, pa im je na stupcima posvećeno dovoljno prostora. Kako će u sutrašnjem izvještaju biti riječ o Bauerovu „Salašu u malom ritu" (rađenom prema poznatoj TV seriji) i „Vojnikovoj ljubavi" Svetislava Pavlovića, čitaocima danas dugujemo dojmove i kritički osvrt na dva slovenska filma „Bijele trave" redatelja Boštjana Hladnika i „Između straha i dužnosti" Vojka Duletiča. Kada bismo vrednovali tri slovenska filma prikazana u Puli, drugo mjesto, nakon uvjerljivo najboljeg „Idealista" Igora Pretnara, rezervirali bismo za Hladnikov film, a tek treće za Duletičev (iako je „domaća", slovenska kritika „Bijele trave" gotovo jednoglasno „srezala").
Boštjan Hladnik ima za sobom prilično neujednačen opus prijašnjih uspjeha kao što je „Ples na kiši" od prije kojih 15 godina do kasnijih promašaja kao što je, recimo, „Maskerada" iz 1968. „Bijele trave" označavaju svojim pristupom i preokupacijama poprilično skretanje od njegova prepoznatljiva autorskog rukopisa — riječ je o suvremenoj, angažiranoj priči, u kojoj su središnja tema (kao i u Paskaljevićevu „Čuvaru plaže u zimskom periodu") prvi životni korak mladih ljudi.
Bez namjere da slovenskim kritičarima osporimo bolji uvid u lokalnu problematiku (film, naime, osim love „intimne" tematike dodiruje i šire socijalne teme migracije iz planinskih sela u razvijenija industrijska središta i sl.), naš dojam o „Bijelim travama" znatno je povoljniji. Film angažira gledaoca, sudbine protagonista ga ne ostavljaju ravnodušnim, stvarnost je prepoznatljiva, a motivacija nije papirnata (redatelj uspješno izbjegava melodramska rješenja i crno-bijelu karakterizaciju).
Ono što bi se pak moglo predbaciti filmu ne tiče se toliko dramaturške strane — glumci, naime, igraju ponešto ukočeno, a i fotografija je prilično rutinska, oslonjena na suhu faktografiju.
„Između straha i dužnosti", treći dugometražni film Vojka Duletiča (prva dva su „Na klancu", prema Cankarevu romanu i „Ljubav na odru"), zaista sadrži prilično neuobičajen pristup oblikovanju „ratne materije". Ova priča o seljaku, koji je u kovitlacu ratnog vihora doveden u situaciju da se opredjeljuje između straha i dužnosti", rađena je u rijetko viđenom „asketskom" ključu: autor se odriče i dijaloga, nema ni glazbe — samo tišina i šumovi, a i riječi samo onda kada je slika nedostatna; film sav od dugih šutnji, usporednih reakcija i netremičnih pogleda.
Međutim konačan rezultat samo je iskonstruirana, estetizirajuća struktura koja očito napušta realistički tretman, a zauzvrat ništa ne nudi; umjesto da askezom postigne dramski napon koji bi izbijao ispod naizgled usporenog toka događaja, Duletič dostiže samo ukočenu naraciju. Film se doima siromašno, a teče beskrajno sporo.
J. ČELAN
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Film in TV Festivali
- People
- Boštjan Hladnik Igor Pretnar
- Archival material identifier
- 1976-08-01-07_799-7