Velika kreacija Ljube Tadića
M. Alković, Dubrovački vjesnik, 27. 8. 1976
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
Sa probe »Kralja Edipa«
VELIKA KREACIJA LJUBE TADIĆA
Ulazak grčke drame na »velika vrata« otvorenih dubrovačkih scenskih prostora svakako je krupan korak u životu i rastu Dubrovačkih ljetnih igara. Izbor engleskog redatelja Williama Gaskilla, kome je povjeren zadatak da s Festivalskim dramskim ansamblom pripremi ove predstave, a njegova odluka da ova djela postavi u novim scenskim prostorima Igara — terasa tvrđave Sv. Ivana i plato Srđa — izazvala je još življe komentare. Uz ove predstave je vezan i povratak na Igre nekoliko poznatih imena iz jugoslavenskog kazališnog života (Ljuba Tadić, Sven Lasta, Josip Marotti i Marija Crnobori prije svega) pa je i ta činjenica doprinijela da su se ove predstave pred kraj Igara očekivale kao veliko festivalsko finale.
Finale međutim nije bilo baš veliko, ali je bez sumnje bilo bizarno. »Kralj Edip« na Sv. Ivanu, iako pravljen na dosta jednostavan način, ostavio je snažniji utisak nego »Edip na Kolonu« na Srdu. Prije svega zato što je glumačka ekipa bila znatno ujednačenija u predstavi »Kralj Edip«, u kojoj i nije bilo izrazito slabih točaka. To je manje više kompaktna predstava u kojoj je istina dominirao lik kralja Edipa u izvanrednoj interpretaciji Ljube Tadića, ali treba kazati da je u ovoj predstavi viđeno još nekoliko lijepih ostvarenja. Prije svega Sven Lasta kao Tiresija i Damir Mejovšek u ulozi pastira. Josip Marotti kao Kreont bio je također vrlo dobar, jednako kao i Marija Crnobori u ulozi Jokaste, istina više stavom nego glasom i pokretom, a sasvim solidna ostvarenja donijeli su Ivo Kadić kao svećenik, Zlatko Madunić kao glasnik iz Korinta i Zvonimir Zoričić kao glasnik iz dvora.
U ovoj predstavi zanimljivo je djelovao i zbor, bez obzira što su nam ti ljudi u neobičnim maskama više sličili na neke sjevernjake nego na susjedne Grke. U svakom slučaju, s ove predstave smo ponijeli snažne utiske, što je bio i razlog više da sa nešto pojačanim interesom očekujemo drugu predstavu, ili pravilnije nastavak prve, to jest »Edipa na Kolonu«, sutradan rano ujutro na Srdu.
Ta pojačana očekivanja su nažalost ipak iznevjerena. Prije svega zato što je redatelj Gaskill unio čitav niz novina u svom pristupu ovom Sofoklovom djelu. Mjesto koje je izabrao za radnju svakako je vrijedno pažnje i hvale, kada je riječ o ideji da se dočara sveti gaj u kome će skončati svoj tragični život kralj Edip. Sve ostalo je bez sumnje nepotrebno i pogrešno. Na široko otvorenom prostoru glumačka ekipa je djelovala nekako izgubljeno, suviše malo gledalište je i više nego neudobno, glumci se kreću po vertikali u odnosu na gledalište, a redatelj je uz to nekima dao takve kostime da smo se u čudu pitali, čemu uopće služe? Edipov sin Polinik pojavio se s automatom preko ramena, obučen kao legionar, a Tezej u nekoj oficirskoj uniformi, dok je Kreont sličio na nekog vlasnika plantaže iz Paname. Redatelj je vjerojatno htio biti angažirani umjetnik, pa je eto napravio ovaj čudan kompromis, ali u interesu publike nije htio napraviti kompromis da izabere neko prikladnije mjesto za »Edipa na Kolonu«.
U takvim okolnostima predstava i nije mogla biti veliki kazališni događaj, mada je bez sumnje na određen način bizarna, ali je takva bizarnost zaista suviše skupa. Međutim i takvu predstavu nekako je »izvukao« opet izvrsni Ljuba Tadić, ali ovom prilikom u ostalim protagonistima nije imao i odgovarajuće partnere, bar na nivou datih ostvarenja u »Kralju Edipu«. Jer, s izuzetkom Marottia, koji je ipak znao biti i sugestivan, opet naravno kao Kreont, ostali su se primjećivali na onom prostoru suviše malo. Milena Zupančić kao Antigona sličila je povremeno više na nekog izviđača nego na antičku heroinu, dok su Tatjana Verdonik-Savić kao Izmena, Miše Martinović kao Tezej i Zvonimir Zoričić u ulozi Polinika, djelovali isuviše blijedo. U ovoj predstavi pored Tadića impresivnije je djelovao samo zbor.
Najkraće rečeno ova dva Sofoklova djela ostavljaju izvjestan dojam nedorečenosti i nedoradenosti, ona su, ovako izvedena, istina bizarna i zanimljiva kao neka vrsta kazališnog eksperimenta u novom načinu čitanja grčke klasike, ali to nisu i velike predstave koje plijene. Istina, na premijernim predstavama (19. i 20. kolovoza) niti je bilo sunca na zalasku kada je počela predstava »Kralja Edipa«, ni sunca na izlasku kada je počelo izvođenje »Edipa na Kolonu«. Međutim, ne mislimo da je premijerna publika zbog toga mnogo i izgubila. Ipak, najveća je šteta, kada je riječ o ovim predstavama, što ih može pratiti vrlo mali broj posjetilaca, na Srdu svega oko 150, što znači da je projekat skup, tim prije što smatramo da su oba djela mogla naći i prikladnije, to jest šire prostore za izvođenje.
M. Alković
This article has not been reviewed yet.
- Categories
- Gledališče
- People
- Milena Zupančič
- Producers
- Festival Dubrovniške poletne igre
- Archival material identifier
- 1976-08-23-31_799-11