Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Nema više čekanja

M. B. M., Borba, 18. 7. 1966

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
NEMA VIŠE ČEKANJA Dvadeset kandidata na startu: 10 iz »Avale«, 4 iz »Jadrana« i po 2 iz »Vardara«, »Vibe« i »Bosne« Jugoslovenska kinematografija opet je pred svojim najsloženijim i najznačajnijim godišnjim ispitom. Za samo još koji dan, na tradicionalnom Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli, ona treba da pokaže u kolikoj je meri umela da nastavi, obogati i aktuelizira svoje najvitalnije i najsavremenije inspiracije, kakve je prošlogodišnja produkcija naročito znala da naglasi i ohrabri. Zasad je izvesno jedino to da se na startu poređalo okruglo dvadeset filmova, nekoliko više nego prošle godine i da je konkurencija toliko oštra da je gotovo iluzorno praviti bilo kakve prognoze u pogledu krajnjih ishoda. Ne sumnjamo u tako nešto, kad će se ovog puta u Puli naći zajedno na okupu Vukotić, Bulajić, Mimica, Štiglic, Mitrović, Babič i da pored njih ništa manje ambicije ne moraju da gaje ni Braca Slijepčević, Puriša Đorđević ili Žika Pavlović! Iz Zagreba, u Pulu stiže najzvučnija ekipa: Veljko Bulajić sa „Pogledom u zenicu sunca", Dušan Vukotić sa „Sedmim kontinentom", Vatroslav Mimica sa „Ponedeljkom ili utorkom" i Zvonimir Berković sa „Rondom". Bulajić se uspešno predstavio u Kanu, Vukotić ide u Veneciju a Mimica sigurno puca još više nego što je prošle godine postigao sa svojim „Prometejem". O Berkoviću se jedino ne zna mnogo, osim da je svojevremeno napravio jedan odličan dokumentarac „Moj stan" i da spada među ipak najinteresantnije naše scenariste. Da li ćemo u Puli dobiti i jednog novog i vrednog reditelja igranih filmova. A tu je takođe i nekoliko debitanata, već po običaju rešenih da pruženu šansu bolje iskoriste: Vuk Babić, Dragoslav Lazić, Branko Gapo, Vlada Petrić i Nikola Rajić. Opravdano je pretpostaviti, ako se samo ima u vidu već navedeni spisak, da će ove godine konkurencija biti dramatičnija i zanimljivija nego ikad ranije. Ali, zar i to već nije jedan očigledan znak da naš film odlučno pokušava da mobiliše sve svoje snage, svestan da se čekanjem i neaktivnošću ništa ne može postići. U „Avalinoj" selekciji, vrlo širokoj i vrlo raznovrsnoj, manji deo ekipe bio je u situaciji da spokojno sačeka festivalske termine. To je bio slučaj sa onima čiji su filmovi već odavno bili završeni, pa i prikazani. Reč je o Soji Jovanović, koja je za svoj najnoviji film „Orlovi rano lete" teme i inspiracije pronašla u ratnoj prozi Branka Ćopića. Glavni adut filma treba da bude Čkalja, u ulozi jednog tipičnog Ćopićevskog junaka šereta, uz asistenciju jedne brojne i neiskusne dečje čete, koja je tu upravo doživela svoje uzbudljivo filmsko krštenje. O "Roju" Miće Popovića već je bilo toliko reči da sada jedino treba sačekati i videti šta će i pulski žiri imati da kaže o svemu tome. ,,Gorke trave“ Žike Mitrovića spadaju, bez sumnje, među naše najserioznije koprodukcije, uglavnom sličnim prosedeom, evocira ratne dane i uspomene iz 1941. godine, kad se ratovalo i romantično sanjalo za revoluciju i jedan bolji svet. Posle nekoliko godina bezrazložnog čekanja, pošto je bilo obustavljeno snimanje njegovog „Povratka", Žika Pavlović se tek danas našao u situaciji da dovrši započeti posao. Tu je i komedija Vuka Babića „Pre rata" snimljena prema Nušićevim komedijama „Pokojnik“ i „Ožalošćena porodica", a takođe i jedna socijalna ljubavna priča Dragoslava Lazića, "Tople godine", koja se nedavno našla među pobedničkim projektima na konkursu za stimulaciju debitantskih projekata na natečaju Republičkog fonda za unapređenje kinematografije. Od filmova upravo završenih, najbrži je bio Braca Slijepčević. Njegov „Štićenik" čak je stigao da kod naše festivalske komisije konkuriše i za festival u Veneciji. Ali, bez obzira što nije uspeo, stoji podatak da je o njemu izrečena laskava ocena i da je ovog puta jedino morao da ustupi mesto za Veneciju možda interesantnijem filmu. A šta će biti u Puli? Žika Mitrović, međutim, dolazi u Pulu i sa svojim najnovijim ostvarenjem, „Snemom", koje je režirao skopski „Vardar“, gde je već radio i svoju „Mis Ston“ i svoje „Solunske atentatore" i gde ga sigurno vezuju lepe uspomene. Tu je i Branko Gapo sa „Danima iskušenja", snimljenim prema drami „Črnila“ Koleta Čašula. Taj film predstavlja ujedno i Gapov debi u Puli i jedno novo pojačanje za produkciju „Vardara". Ne mora da zvuči iznenađujuće da polovina prijavljenih filmova, ravno deset, dolazi iz Beograda (,,Avala"), uostalom skoncentrisani su i najveći tehnički, finansijski i kadrovski kapaciteti. Iz Zagreba dolaze četiri filma (,,Jadran“), a iz Skopja (,,Vardar"), Ljubljane (..Viba") i Sarajeva (.,Bosna") po dva. Onda su došli i ostali: najpre omnibus „Vreme ljubavi", gde su po jednu priču režirali Boško Vučinić, Vlada Petrić i Nikola Rajić. Sa svojim „Snom", Puriša Đorđević nam, kao i u „Devojci“, služeći se vrlo ozbiljnim moralnim problemom (prema scenariju Fride Filipović) o oživljavanju nacizma u Zapadnoj Nemačkoj koji u ovom filmu biva razmatran kroz tragičnu sudbinu jedne preživele logorašice. Najzad, i Džordž Brekston je među prvima mogao u Pulu da pošalje svog „Vojnika". To je akciona ratna priča, zasnovana uglavnom na istoriji legendarnog heroja-dečaka Boška Buhe i ostvarena u saradnji „Avale" i Brekstona. Ima ih, naravno, više nego što ima raspoloživih mesta u oficijelnoj konkurenciji, za svečane večernje projekcije u Areni. Treba izabrati, dakle, dvanaest najboljih? Konačnu reč o tome čućemo za dva-tri dana, pošto žiri pregleda sve prijavljene filmove, od kojih jedan priličan broj stiže, već po običaju, u zadnji čas. Treba verovati, bar kako sada stvari stoje, da neće biti i onih posle „zadnjeg časa". Boje Ljubljanske "Vibe" braniće ovog puta dvojica veterana: France Štiglic sa „Amandusom" i Jože Babič sa filmom „Istim putem se ne vraćaj". Obojica su već okusili slasti pulskih pobeda i obojica su imali zamašne ambicije: Štiglic u domenu istorijskog dramskog spektakla, Babič u domenu verističke socijalne drame, nepobitno smelo. Sarajevska „Bosna“ će u Puli isključivo nastupiti sa ratnom tematikom, koja uvek predstavlja uzbudljivo štivo i uvek ima svoju zahvalnu publiku, i u domaćim, i u internacionalnim relacijama. Fadil Hauspedžić će to pokušati da nam pokaže sa „Konjuh planinom", a Toma Janjić sa "Glinjenim golubom". M. B. M.

This article has not been reviewed yet.

Archival material identifier
1966-07-6401-6500_6474
Report a problem to oder@slogi.si.