Polovičan uspjeh
Slavko Mihalić, Vjesnik, 24. 1. 1964
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
Polovičan uspjeh
Matiaš Kmecl: »Automobili«
u izvedbi dramskog studija
RTV Zagreb
Koliko su humor i satira »rijetki gosti« na stranicama naših listova i časopisa, u izdavačkoj djelatnosti i kazalištima, toliko ih je malo i u filmu, pa i na radiju i televiziji. Ovo stanje upotpunjava podatak da u čitavoj našoj zemlji izlaze svega tri (ili čak samo dva) humoristička lista. U Hrvatskoj, na primjer, nema humorističkog lista već desetak godina...
Pojavi li se ipak humoristički ili satirički tekst, pripovijest ili komedija, pjesma ili radio-igra, vrlo je rijetko značajnije kvalitete. Danas već možemo reći bez bojazni da ćemo pretjerati: Nedostaje nam na tome literarnom području kontinuitet, što znači iskustvo i poticaj. A možemo biti sigurni da će nam oni ubuduće nedostajati sve više, da ćemo zamalo govoriti i o nedostatku tradicije...
Ali, dakako, bez obzira na nepostojanje kontinuiteta, mi jesmo i bit ćemo ubuduće vrlo oštri kritičari kada se kakve li slučajnosti (ili: hrabrosti). humoristički ili satirički tekst ipak pojavi. Dobro ćemo ga odmjeriti sa svih strana da bismo mu osporili bilo kakvu vrijednost. Štap će biti prelomljen i mi ćemo spokojno čekati novu »žrtvu«. Da bi se to moglo objasniti bio bi nam dovoljan najobičniji udžbenik psihologije. Ili, recimo, logike...
Iako je piscu ovih redova sve to jasno, on ne može a da ne kaže odmah u prvoj rečenici, kako je satirična radio-igra Matijaša Kmecla »Automobili« svojedobno osvojenoj nagradi vrlo problematične vrijednosti. Glavni krivac za to bila je autorova neodlučnost. On kao da nije imao snage da se opredijeli što će nam zapravo ispričati: Da li će se narugati toliko aktuelnoj bolesti automobilizacije (ili skraćeno: automatizacije), ili će se žestoko narugati ljudskoj kratkovidnosti koja je u stanju danas podizati spomenik, da bi ga sutra rušila. A postoje u ovoj satiričnoj igri i zameci nekih drugih priča koji se, doduše, isprepliću, ali ne i raspliću. Zbog svega toga skoro je i nemoguće odrediti mjerilo kojim bi se mogla odrediti literarna vrijednost ovog djela. Preostaje nam da se opredijelimo za kompromisnu ocjenu, te da kažemo: Autor »Automobila« posjeduje talenat satiričara, nije zatvorio oči pred aktuelnim temama, ali nije imao snage, ili (blaže) nije imao dovoljno iskustva da se čvrstom kompozicijom i osjećajem za mjeru opredijeli za jednu temu koju bi onda razradio i izgovorio do njezinog bezobzirnog kraja. Zbog toga je nerijetko izlaz morao potražiti u polurješenjima, koja nas nikako ne mogu zadovoljiti.
Ali ako je uspjeh autora bio djelomičan, izvođači su pokazali mnogo više umješnosti. Režiser Dragoljub Švarc ne samo da je iskoristio sve i najskromnije mogućnosti teksta, već ih je prožeo jednim satiričkijim smislom za pretjerivanje i objedinjavanje. Ako je bilo mnogo buke u ovoj izvedbi, ona nije bila na uštrb teksta, već je »spašavala« slaba mjesta, očite nategnutosti i nedosljednosti. Pe režiser našao istomišljenika u muzičkom suradniku Nikici Kalogjeri, koji je ovom prilikom našao mnoga sasvim svježa ostvarenja. Možda su nas i u režiji i u muzici zasmetale neke koncepcije, ali čini mi se da razlog i za to treba tražiti u autorovu tekstu.
Iako smo među glasovima glumaca prepoznali Peru Kvrgića i još neke, nije bilo prilike da se uvjerimo u njihove sposobnosti.
Možda će na kraju netko prigovoriti da naslov »polovičan uspjeh« ne odgovara težini netom izgovorenih zamjerki. Kao obrazloženje dodajem kako mi se čini, da u sadašnjoj oskudici humora i satire već i sama odluka da se humor i satira pišu, zaslužuje pohvalu.
Još veću pohvalu zaslužuje dramski studio koji je takav tekst stavio na repertoar. Na čemu ćemo učiti ako se opredijelimo samo za remek-djela? Treba li posebno obrazlagati što znači davati podršku ozbiljnim pokušajima? (Uostalom, trebalo bi posebno pohvaliti nastojanje dramskog studija RTV Zagreb koji je pokazao uzornu susretljivost prema domaćim autorima, od koje bi mogli mnogi učiti. Takva će aktivnost ubrzo dati plodove ukoliko se na njoj istraje, što nije uvijek naš običaj).
SLAVKO MIHALIĆ
- Categories
- Ljubiteljsko gledališče Radio Dramatika
- People
- Matjaž Kmecl
- Note
- Slavko Mihalič
- Archival material identifier
- 1964-01-2001-2100_2431-2432