Da samoće budu pune svjetlosti...
Telegram, 4. 9. 1964
Access to this article is restricted
Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.
-
Fill in the application
Apply for access
Access to the materials will be granted for 30 days.
-
Log in
I already have access
Log in with the password you have chosen.
In memoriam Jušu Kozaku
Da samoće budu
pune svjetlosti...
U 73-toj godini umro je Juš Kozak, jedan od najistaknutijih slovenskih pisaca i, kao uvijek, kraj jednog životnog puta omogućio je otkrivanje onih pravih, autentičnih perspektiva u kojima se javljala jedna ličnost i jedno djelo. Kozakov opus bogat je kvantitativno i kvalitativno. Tu je veliki epski roman »Šentpeter« (1924-1926), u kojem je kroničarski opširno, a ujedno i imaginativno uzbudljivo prikazano staro, patrijarhalno i seljačko predgrađe Ljubljane, gdje je živjela porodica Kozakovih. U »Ćeliji« (1932. g.) oživljeno je njegovo mladićko vrijeme provedeno u ljubljanskom zatvoru u doba prvog svjetskog rata. Sliku ovog rata naći ćemo u noveli »Brazde« (1918. g), a događaji iz drugog svjetskog rata, kad je pisac bio konfiniran u Italiji, opisani su u romanu od dva dijela »Drvena žlica« (1947, 1953. g). U »Gašperu Osatu« (1949. g.) prikazan je lik iz partizana, kojima je pisac pristupio poslije sloma Italije, dok je »Balada o ulici« (1956. g) prikaz nove, poslijeratne Ljubljane, sa svojim novim problemima i kontroverzijama. Kroz čitavu ovu ljestvicu provlači se ciklus novela »Maske«, koji je po mišljenju mnogih najvrednije djelo Kozakova opusa. Godine 1933. štampana je u »Ljubljanskom zvonu« novela »Očeva maska«. Pred posmrtnom maskom svog oca pisac je doživio prvi impuls za stvaranje niza novela, niza imaginativnih struktura, koje su bile sakupljene u novelističkoj zbirci »Maske« (1940. g). Moto koji nalazimo na početku te knjige reći će nam dovoljno o autorovoj svojevrsnoj, filozofski i pjesnički izgrađenoj koncepciji: »Zemlja, vremena, ljudi i naši doživljaji umiru, mi im skidamo maske«. To skidanje posmrtne maske s mrtvog lica (a ne raskrinkavanje, kako se katkad pogrešno tumačilo) nesumnjivo je najljepša i najzanimljivija struktura u stvaralačkim shvaćanjima i impulsima Juša Kozaka. Ovaj, gotovo rilkeovski motiv urodio je nizom novela vrlo suptilnog tkiva, u kojem su imaginativne i misaone niti dovedene do one međusobne blizine, koja prouzrokuje dojam upravo ontološke kompaktnosti doživljaja i stila.
U ostalim svojim djelima orijentiran izrazito psihologistički, uglavljen čvrsto u zdravu, jaku maticu tradicionalnog, realističkog romana s legitimnim socijalnim i ideološkim referencijama Juš Kozak je pisac koji zbog ustrajnosti i prostosrdačne odanosti velikoj struji realizma mora zadobiti poštovanje i ekstremnih modernista. Čitavo njegovo djelo jedna je poštena borba za životnu istinu i vlastiti izraz i ta, pomalo naivna, vjera u istinitost vlastitih metoda stvaranja doima se danas često simpatičnije od defetističkog i unaprijed rezigniranog stava pri izabiranju literarnih sredstava oblikovanja vlastitog djela, kakav se opaža kod nekih avangardnih pisaca. I taj Kozakov humanizam, koji u usporedbi sa suptilnom dijalektikom modernih humanizama izgleda ponešto prostodušan i jednostavan kazuje se često autentičniji od potonjih. Nadmećući se u kompleksnim analizama pojma slobode, kao polazne osnove humanizma, mnogi moderni humanisti kao da zaboravljaju da težnja koja ih u tim analizama vodi mora biti identična s ciljem analize i da definicija ljubavi među ljudima ne može biti postignuta ni najsavršenijom metodologijom, ako ta metodologija nije nadahnuta ciljem u službi kojeg je izgrađena, tj. ljubavlju prema ljudima.
Ma kakva bila konačna vrijednost Kozakova opusa u jugoslavenskim književnim razmjerima, treba priznati da veličina ljubavi prema čovjeku u njegovim djelima predstavlja uvijek nešto što izaziva poštovanje. I njegove rečenice u »Baladi«: »Da bi im radost i ponos bili zbilja. Da samoće budu pune svjetlosti« (kako je to pjesnički preveo M. Slaviček) ostat će uvijek one rijetke jezične strukture koje sadrže u sebi svu bitnu problematiku egzistencije, pa ma kako se ona tumačila.
- Categories
- Refleksija in publicistika Dramatika
- People
- Matija Slavič Juš Kozak
- Note
- Nekrolog; Balada o ulici;
- Archival material identifier
- 1964-09-2701-2800_2777