Skip to main content
Oder Slovenian Performing Arts Portal
Encyclopedia

Ne znamo što od filma hoćemo

Milan Mirić, Telegram, 25. 9. 1964

Access to this article is restricted

Some content is only available to users with approved access due to copyright protection.

  • Apply for access

    Access to the materials will be granted for 30 days.

    Fill in the application
  • I already have access

    Log in with the password you have chosen.

    Log in
NE ZNAMO ŠTO OD FILMA HOĆEMO (Nastavak s 4. strane) nije ruke proglašujući film »Službeni položaj« najboljim filmom godine. S obzirom na to da žiri prema Pravilniku o radu proglašava tri najbolja filma festivala ne ulazeći u to kakav je festival u cjelini, držim da je odluka o »Službenom položaju« kao najboljim ovogodišnjim filmu sasvim na mjestu. Ne tvrdim da film »Službeni položaj« nema nedostataka, da je to ono što Vi zovete vrhunskim ostvarenjem ali je to jedan pošteno pravljen film, koji pošteno govori o našim ljudima, o njihovim sitnim i većim mukama i problemima i to je sasvim sigurno jedan napor i odnos prema filmu kao umjetnosti koji treba podržati i stimulirati. Fadil Hadžić donio je tim filmom na ekran našeg filma onog svakodnevnog čovjeka kojeg susrećemo na ulici radnika koji je zarobljen svojim brigama ovog puta brigama o svojoj fabrici, da progovori o svemu tome iskreno i otvoreno. Vidjeli ste izbliza rad pulskog žirija. Javna je tajna da članovi žirija režiseri i pisci scenarija u vrijeme festivala i rada žirija potpisuju ugovore s producentskim kućama (opet su najeksponiranija poduzeća »Avala« i »Jadran«), a ne treba mnogo lukavosti da bi se prozrelo lukavstvo tih kuća i sva bijeda takvog ocjenjivanja. Filmska poduzeća doista imaju jak utjecaj na rad žirija. Ja sam na primjer u vrijeme Pulskog festivala pročitao u novinama da je jedan član žirija potpisao, ili će uskoro potpisati, ugovor s »Avala-filmom«. Da je to vrlo nezgodno, potvrdilo je i pismo Stoleta Jankovića žiriju, u kome on kaže da je taj isti član žirija izvjesne zaključke žirija saopćio ranije »Avala-filmu«. Ja doduše ovo ne bih smio reći po Pravilniku o radu žirija, ali s obzirom na to da je taj član žirija već prekršio Pravilnik i da je to otvoreno kružilo u javnosti, mislim da me u ovom slučaju spomenuti Pravilnik ne obavezuje. To je zaista žalosna situacija. Bojim se, samo, da mi često stanemo na pola puta. Prošle godine u Puli je direktor »Avala-filma« izjavio nešto o korumpiranju kritičara. Stvar se međutim nije raščistila, nego je, kako se to kaže, »legla«. Bojim se da predugo »ležimo« i da to nije dobro za naš film, niti za našu kulturnu situaciju uopće. S druge strane u žiriju su ove godine od devet članova radila tri društvena radnika. Kako je u novije vrijeme kod nas taj termin rezerviran samo za određenu kategoriju ljudi, naime političare, smatrate li njihovo prisustvo neophodnim kad se radi o ocjenjivanju filmova, pogotovu što se može dogoditi, a i događa se, da oni vode glavnu riječ u jednom poslu koji je često daleko od njihovih osnovnih interesa, a rad u žiriju jest estetska valorizacija. Držim da je uloga društveno-političkih radnika mnogo značajnija u rješavanju osnovnih problema naše kinematografije nego njihovo prisustvo u žiriju filmskog festivala u Puli. Oni bi se, kada je riječ o filmu, morali angažirati u rješavanju, nazovimo to tako, društvene problematike kinematografije, a umjetničko bi vrednovanje njenih rezultata trebalo više prepustiti ljudima koji mogu kompetentnije suditi o umjetničkim vrijednostima filma. Danas u našoj zemlji djeluje već dovoljan broj filmskih umjetnika i kritičara, sociologa i drugih kulturnih radnika, koji mogu film »mjeriti« kompleksnijim kriterijima. Sve što sam rekao ne treba, međutim, shvatiti kao da u žiriju ne treba da bude i društveno-političkih radnika. Ukoliko su to ljudi koji poznaju film, njihovo prisustvo može biti korisno. Mislim da je pri izboru žirija važnije da budu odabrani ljudi koji poznaju film i koji se principijelno odnose prema filmskim ostvarenjima. Utoliko, smatram, nije bitna profesija nekog od članova žirija. Drugo je važno pitanje način sastavljanja žirija i javnost njegova rada. Po mom mišljenju, producenti ne bi smjeli imati nikakvog udjela u izboru članova žirija. Što se tiče javnosti rada žirija, mislim da bi i drugima, a ne samo producentima, trebalo omogućiti uvid u njegove zapisnike. To bi povećalo odgovornost žirija za njegove odluke. No još je važnije da se pravilnici o njegovu radu donose poslije svestrane diskusije među filmskim radnicima, kako bi se objelodanili kriteriji kojima se žiri rukovodi u svom radu. Ne samo ovogodišnji festival u Puli, nego već i raniji festivali slikovito pokazuju situaciju u našem filmu. Ovogodišnji je festival, možda, pokazao najradikalnije. Očigledno je da film ne može biti prepušten samom sebi. Film je ne samo značajan umjetnički fenomen, nego je film umjetnost, čija je karakteristika neobično velika popularnost, ogroman utjecaj na ljude. Zbog toga mi se čini da prema svemu što je pokazala XI Pula ne možemo ostati ravnodušni. Kompleks problema koji je Pula istakla mora biti razmotren na najodgovornijim društvenim forumima, među filmskim kritičarima i drugim filmskim radnicima. Ne bude li u najskorije vrijeme dobrih rješenja za razvoj našeg filma, moglo bi se na XII i idućim filmskim festivalima u Puli pokazati sve ovo što se pokazalo na XI festivalu — samo u mnogo većem opsegu. Razgovor vodio: MILAN MIRIĆ Ovaj tekst smo prenijeli iz časopisa »Razlog« br. 6 koji izlazi ovih dana. TELEGRAM, 25. IX. 64.
Note
Avala film, Jadran film, Puljski filmski festival;
Archival material identifier
1964-09-2701-2800_2806
Report a problem to oder@slogi.si.